Asan'ny Apostoly 8
1 Ninò’ i Saole ty nañitoañe aze. Nifototse amy andro zay ty fisamporeraham-bey amy Fivory e Ierosalemey vaho niparatsiake mb’eo mb’eo e Iehodà naho e Samaria añe iaby, naho tsy o Firàheñeo avao.
Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.
2 Nandenteke i Stefana ondaty vañoñeo vaho nipoña-pandalàñe.
Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.
3 Fe nampivalitaboak’ i Fivoriy t’i Saole, nitsatsak’ anjomba, nimoake, vaho nikozozòtse ty lahy naho ampela mb’am-porozò ao.
Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
4 Aa le nitaroñe i tsaray mbeo mbeo o niparaitakeo.
Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.
5 Nizotso mb’ an-drova Samaria mb’eo t’i Filipo nitaroñe i Norizañey.
Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
6 Songa nihaòñe’ ondatio o saontsi’ i Filipoo, ie nijanjiñe naho nahaisake o viloñe fanjaka nanoe’eo.
Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio.
7 Nihorentseñe an-tazataza ty kokolampa tsiefa nakareñe am’ondaty nitokoe’eo, naho maro ty kombo vaho ty kepeke nijangañe.
Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
8 Le firebeham-bey ty tan-drova ao.
Nasta tako velika radost u onome gradu.
9 Tamy rovay henane zay t’indaty atao Simona mpanao sahàtse, nahalatsa o nte Samariao, ie nieva ho aman’ àsiñe,
Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.
10 nihaoñe’ ze hene ondaty, ty bey naho ty kede, le nanao ty hoe: Haozaran-dra’ elahin’ añahare indaty zay.
Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: “Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.”
11 Hene nañorik’ aze ondatio amy te ela ty namoreha’e amo sahàtse fanoe’eo.
A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama.
12 Aa ie niantofa’ iareo t’i Filipo amy nitaroña’e i talili-soa’ i Fifehean’Añahareiy naho ty tahina’ Iesoà Norizañey, le nilipotse: ondaty naho rakemba.
Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.
13 Toe niantoke ka t’i Simona le nalipotse, vaho nañorik’ i Filipo sikal’aia sikal’aia fa nilatsa t’ie nahaisake o viloñe fanjaka naho raha tsi-tantane nanoeñeo.
Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
14 Ie jinanji’ o Firàheñe e Ierosalemeo te niantoke ty tsaran’ Añahare o nte Samariao, le nañirake i Petera naho i Jaona homb’am’iereo añe.
Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.
15 Ie nizotso mb’eo le nihalaly ho a’ iareo, handrambesa’e i Arofo Masiñey;
Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.
16 ie mbe tsy nivotraha’e; fa ami’ty tahina’ Iesoà Talè avao ty nampiliporañe iareo.
Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
17 Aa le nanampeza’ i Petera naho i Jaona fitañe handrambesa’ iereo i Arofo Masiñey.
Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
18 Aa ie nioni’ i Simona te i fampitongoam-pità’ o Firaheñeoy ro nanolorañe i Arofo Masiñey le nibanabana’e drala,
Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca
19 ami’ty hoe: Anoloro ahy ka o haozarañe zao soa te, ndra iaia hanampezako tañañe ro handrambe i Arofo Masiñey.
govoreći: “Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.”
20 Hoe ty natoi’ i Petera aze: Hindre hikoromak’ ama’o o drala’oo kanao sinafiri’o te ho vilie’o drala ty falalàn’ Añahare!
Petar mu odvrati: “Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!
21 Tsy aman’ anjara, naho tsy mitraok’ ami’ty tsara toy irehe, fa tsy vañoñe añatrefan’ Añahare ty tro’o.
Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!
22 Mibaboha amy haloloañey, naho misolohoa amy Iehovà, he mete ihahàñe amy fitsakorean-tro’oy,
Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
23 amy te rendreko t’ie aman-kafairan’ afero vaho androhizan-kakeo.
Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.”
24 Aa le tinoi’ i Simona ty hoe: Mihalalia amy Iehovà ho ahy, ry aba te tsy hizò ahy i nisaontsia’areoy.
Šimun odgovori: “Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!”
25 Aa ie fa nitaroñe naho nitsey ty tsara’ Iehovà, le nibalike mb’e Ierosaleme mb’eo t’i Petera naho i Jaona, nitsey i talili-soay ami’ty rova maro’ o nte-Samariao.
Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.
26 Ie amy zay, nitsara ty hoe amy Filipo ty anjeli’ Iehovà: Mañatimoa mb’amy lalañe mizotso hirike Ierosaleme mb’e Gaza mb’amy ratraratray mb’eoy.
Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: “Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.”
27 Aa le niongake nañavelo mb’eo re, naho naheo’e ty nte Etiopia doga-lahy mpanandily bey amy Kandasie mpanjaka-ampela’ o nte Etiopiao naho mpamandroñe o vara’e iabio, ie nañavelo mb’e Ierosaleme mb’eo nitalaho,
On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.
28 naho nibalike amy zao niambesatse an-tsarete’e ao namaky Isaia mpitoky.
Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju.
29 Le hoe i Arofoy amy Filipo, Harineo o sarete ey hoeke eio naho ireketo.
Duh reče Filipu: “Pođi i pridruži se tim kolima!”
30 Nihitrike mb’eo t’i Filipo naho nahajanjiñe aze namaky Isaia mpitoky, le hoe re: Fohi’o hao o vakie’oo?
Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: “Razumiješ li što čitaš?”
31 Aa hoe re, Aia ty haharendrehako naho tsy amam-panoro? Aa le nampihovàe’e hijoñe ao t’i Filipo hitrao-piambesatse.
On odvrati: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
32 Ty hoe i nivakie’e amy Sokitse Masiñeiy: Kinozozòtse hoe añondry ho lentaen-dre, Le hambañe ami’ty fitsiña’ ty vik’añondry añatrefa’ o mpañitsik’ azeo, t’ie tsy nanoka-palie.
A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.
33 Nareke naho tsy nimean-tò; Ia ty haha-volily o tarira’eo, amy te nasitak’an-tane atoy ty havelo’e;
U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.
34 Aa hoe ty ontane’ i doga-lahiy amy Filipo: Ehe, ia ty isaontsia’ i mpitokiy, ty vata’e ke ty ila’e?
Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: “Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
35 Le nanoka-palie t’i Filipo nifototse amy pinatetse amy Sokitse Masiñeiy, nitalily Iesoà.
Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
36 Ie nañavelo mb’eo, le nizo rano vaho hoe i doga-lahiy, Intia ty rano, ino ty manebañe ahy tsy halipotse?
Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: “Evo vode! Što priječi da se krstim?”
38 Aa le linili’e te hitsangañe i saretey naho sindre nijoñe an-drano ao iereon-droroe, i doga-lahiy naho i Filipo, vaho nalipo’e.
Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.
39 Ie nitroatse amy ranoy le nampihelañe’ i Arofo Masiñey añe t’i Filipo vaho tsy nioni’ i doga-lahiy ka, fe tinonjohi’e an-drebeke i lia’ey.
A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
40 Nizoeñe Azota añe t’i Filipo; le niranga mb’eo re nitolom-pitaroñe i talili-soay amy ze hene rova ampara’ t’ie nandoak’ e Kaisaria añe.
a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
