< Asan'ny Apostoly 26 >

1 Le hoe t’i Agripa amy Paoly: Mahazo miveroke irehe. Natondro’ i Paoly ty fità’e vaho naniom-batañe ami’ty hoe:
Nato Agripa reče Pavlu: “Dopušta ti se o sebi govoriti.” Pavao ispruži ruku i stade se braniti:
2 Ry Agripa mpanjaka, ataoko te nisohen-draho t’ie añatrefa’o ethane henaneo, hitaroñe ze fonga sisý nanoe’ o Tehodao amako,
“Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,
3 mentsake te fohi’o soa ze hene lilitse naho fifandi­era’ o nte-Iehodao. Aa le mihalaly ama’o ty hijanjiñe ahy am-pahaliñisañe.
jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj.”
4 Ie amy zao, fohi’ o Jiosy iabio ty satam-piaiñako boak’ ami’ty naha-ajaja ahy, ndra an-taneko añe, ndra e Ierosaleme ao.
“Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi.
5 Aa kanao nahafohiñe ahy haehae iereo, naho nisatrie’ iereo ty hitaroñe, le i firimboñam-pitala­hoañe fatra-pirekets’ ami’ty hatòy, o Fariseoo, ty ni-satan-kaveloko.
Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.
6 Ie henaneo, ty fitamàko i tsinaran’ Añahare aman-droaentikañey ro ijohañako an-jaka etoañe.
I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim
7 Izay ty itoloña’ i fifokoañe folo-ro’ ambin-tika rey handro an-kaleñe an-kahimbañañe aman’ Añahare. I fitamañe zay, ry Mpanjaka, ty anoa’ o Tehodao kitombok’ ahiko.
i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi.
8 Akore ty atao’ areo te tsy mete iantofañe ty fampitroaran’ Añahare o havilasio?
Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?”
9 Toe nitsakoreako ka te tsi-mahay tsy hanoeko ze handierako amy tahina’ Iesoà nte Nazareta.
“Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina.
10 Le izay ty nanoeko e Ierosaleme ao, ie nandrambe lily amo mpisorom-beio, le najoko am-porozò ao ty maro amo noro’eo, vaho ie nañohofan-doza, izaho ty ninday talin-tsara hanesehañe iareo.
To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali
11 Beteke nililoveko amo fitontona’ iareo iabio naho nilozoheko ty hampiteratera iareo; vaho an-kabosehañe mandoviake ty nañoridañako mb’an-drova ambahiny añe.
i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.”
12 Ie amy zao, nimb’e Damaskose mb’eo iraho ami’ty lily naho haozara’ o mpisorom-beio.
“Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika
13 Ie nitsipinde-mena amy liay, ry Mpanjaka, le nitreako ty hazavàñe boak’ andindìñe ey ambone’ ty fireandrea’ i àndroy nipisañe añarisehoañe ahy naho amo mpindre lia amakoo.
kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.
14 Nideboñe an-tane iaby zahay le tsinanoko ty fiarañanañañe nitsara amako an-tsaontsy Hebreo, ty hoe: Saole, Saole, akore ty añinjaha’o ahy? Sarotse ama’o ty mikambia i tsatokey.
Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.'
15 Le hoe iraho: Ia v’iheo Talè? Izaho Iesoà ampisoañe’oy, hoe t’i Talè.
Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš!
16 Mitroara arè, miongaha am-pandia. Inao ty talim-piboahako ama’o, ty hanendreako azo ho mpitoroñe naho valolombeloñe amo nahaoniña’o ahio vaho amo mbe haboako ama’oo,
Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati.
17 le ho rombaheko am’ondatio naho amo kilakila ondaty añirahako azoo,
Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem
18 hanokafañe ty fihaino’ iareo, hitolike amy ieñey mb’an-kazavàñe, naho amy fifehea’ i mpañìnjeiy mb’ aman’ Añahare, hahazoa’ iareo fañahan-kakeo vaho lova amo nampiavaheñe ami’ty fatokisañe ahio.
da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'”
19 Ie amy zao, ry Agripa mpanjaka, tsy nizehareko i fañentoan-dindìñey,
“Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju.
20 fa nitaroñeko hey o e Damaskoseo le e Ierosaleme añe naho nanitsik’ an-tane Iehodà, vaho nimb’ amo kilakila ondatio, soa t’ie hibaboke naho hitolik’ aman’ Añahare vaho hitoloñe mañeva soloho.
Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja.
21 Ie ty talim-pitsepaha’ o Tehodao ahy tañ’ anjomban’ Añahare ao naho ty fimanea’ iareo hañè-doza amako.
Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti.
22 Ie amy zao, amy fañoloran’ Añahare ahy le mitoloñe pake henane, mitalily ami’ty kede naho ty bey, tsy mitaroñe inoñ’ inoñe naho tsy o nisaontsie’ o Mpitokio naho i Mosè te ho tondrokeo;
Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti:
23 te tsi-mahay tsy nijale i Norizañey, naho amy t’ie ty nivaloha’e nivañon-ko veloñe ro hitaroñe hazavañe am’ ondatio vaho amo kilakila ondatio.
da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima.”
24 Ie mbe niveroke, le hoe ty nipoñafa’ i Festosy, O Paoly, gege irehe; mampikitek’ azo ty habein-kilala’o.
Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: “Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo.”
25 Aa hoe t’i Paoly: Tsy tondren-draho ry Festosy aman-kasy, fa tsara to naho hendre o fitaroñakoo.
“Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego riječi istine i razbora kazujem.
26 Toe fohi’ i mpanjakay i tsaraeñey, le itaroñako am-pidadàñe, naho iantofako te leo raik’ amo raha zao tsy mietak’ ama’e amy t’ie tsy nanoeñ’ an-kotsok’ ao.
Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.
27 Ry Agripa Mpanjaka, tsy iantofa’o hao o mpitokio? Apotako t’ie miantoke.
Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!”
28 Aa hoe t’i Agripa amy Paoly, Hete, didý tsy nandrisik’ ahy irehe ho mpiamy Norizañey!
Agripa će Pavlu: “Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!”
29 Hoe t’i Paoly: He te aniany ke te ela, lonik’ aman’ Añahare abey te tsy ihe avao, fa ze hene mijanjiñe ahy henaneo ty hanahak’ ahy naho tsy o silisily retoañ’ avao.
Pavao pak: “Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!”
30 Le niongake i mpanjakay naho i Ragovay naho i Berenikae vaho o nindre niambesatse am’iereoo
Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali.
31 le nitolake naho nifamesoveso ty hoe: Tsy nanao inoñ’ inoñe indatiy t’ie hañeva havetrake ndra harohy.
Udaljujući se govorili su među sobom: “Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.”
32 Le hoe t’i Agripa amy Festosy: Mete ho hinaha indatiy naho tsy nikaike amy Kaisara.
Agripa pak reče Festu: “Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.”

< Asan'ny Apostoly 26 >