< 2 Mpanjaka 13 >

1 Amy taom-paha-roapolo-telo’ ambi’ Iehoase ana’ i Ahkazià, mpanjaka’ Iehoday, ty namotora’ Iehoakaze ana’ Ieho nifeleke Israele e Somerone ao vaho nifeleke folo-taoñe fito’amby,
Dvadeset i treće godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina.
2 nanao haratiañe am-pivazohoa’ Iehovà, nañorike o hakeo’ Iarovame ana’ i Nebate nampanaña’e tahiñe Isra­eleo­—tsy niviha’e.
On je činio što je zlo u očima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao.
3 Le nisolebotse am’ Israele ty haviñera’ Iehovà, tolin-dra nainai’e nasese’e am-pità’ i Kazaele mpanjaka’ i Arame naho am-pità’ i Benehadade ana’ i Kazaele.
Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme.
4 Aa le nitoreo am’ Iehovà t’Iehoakaze vaho hinao’ Iehovà; amy te nivazohoe’e ty famorekekeañe Israele naho ty fanindria’ i mpanjaka’ i Aramey—
Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.
5 Le nitolora’ Iehovà mpandrombake, naho nivotsotse ambanem-pità’ o nte-Arameo; vaho nimoneñe an-kibohotse indraike o ana’ Israeleo, manahake te taolo.
Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije.
6 Fe tsy napo’ iareo o tahin’ anjomba’ Iarovameo, o nampanañan-kakeo Israeleo, te mone nañaveloa’ iareo, ie nitambatse e Somerone ao i hazomangay.
Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji.
7 Tsy nenga’e ondaty ka t’Iehoakaze naho tsy mpiningi-tsoavala limampolo naho sarete folo vaho lahindefo rai-ale, amy te zinama’ i mpanjaka’ i Aramey iereo le nanoe’e hoe debok’ am-pamofohañe eo.
Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi.
8 Aa ty ila’ o fitoloña’ Iehoakazeo, o fifanehafa’e iabio naho o haozara’eo, tsy fa sinokitse amy bokem-pamoliliañe o mpanjaka’ Israeleoy hao?
Ostala povijest Joahazova, sve što je učinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
9 Nirotse aman-droae’e t’Iehoakaze, le nalenteke e Somerone ao, vaho nandimbe aze am-pifeheañe t’Iehoase ana’e.
Joahaz je počinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega.
10 Amy taom-paha-telopolo-fito’ ambi’ Ioase mpanjaka’ Iehoday ty niorota’ Iehoase ana’ Iehoakaze nifehe e Israele e Somerone ao, le nifeleha’e folo-tao-eneñ’ amby.
Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina.
11 Nanao raty am-pivazohoa’ Iehovà re, le tsy nenga’e ze fonga hakeo’ Iarovame ana’ i Nebate nampanaña’e tahiñe Israele, te mone nañaveloa’e.
Činio je što je zlo u očima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.
12 Ie amy zao ty ila’ o fitoloña’ Iehoaseo naho o fifanehafa’e iabio, naho o haozarañe nialia’e amy Amazià mpanjaka’ Iehodao, tsy fa sinokitse amy bokem-pamoliliañe o mpanjaka’ Israeleoy hao?
Ostala povijest Joaševa, sve što je učinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
13 Nirotse aman-droae’e ao t’Iehoase; le niambesatse am-piambesa’e t’Iarovame vaho nalenteke e Somerone ao t’Iehoase mindre amo mpanjaka’ Israeleo.
Joaš je počinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve.
14 Ie amy zao natindri’ ty hasilofañe hampivetrak’aze t’i Elisà; le nizotso mb’ ama’e mb’eo t’Iehoase mpanjaka’ Israele, nirovetse aze ami’ty hoe: Ry raeko, ry raeko, o sarete’ Israele naho o mpiningi’eo!
Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!”
15 le hoe ty Elisà ama’e, Andrambeso fale naho ana-pale; vaho nandesa’e fale aman’ ana-pale.
Elizej mu reče: “Uzmi luk i strijele.” I on dohvati luk i strijele.
16 Le hoe re amy mpanjaka’ Israeley, Asampezo amo faleo ty fità’o, le nasampe’e ama’e eo i fità’ey. Le nasampe’ i Elisà am-pità’ i mpanjakay ty fità’e.
Elizej će tada kralju: “Nategni luk!” I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve,
17 Le hoe re, Sokafo i lalan-kede atiñanañey; le sinoka’e. Le hoe t’i Elisà. Ahiririño, le nahiriri’e. Le hoe re: Ty ana-palem-pamotsora’ Iehovà, ty ana-palem-pandreketañe i Arame; fa hanjevo o nte-Arameo e Afekeo irehe ampara’ te fongore’o.
zatim reče: “Otvori prozor prema istoku.” I on ga otvori, a nato će Elizej: “Odapni!” I on odape, a Elizej reče: “Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednička strijela nad Aramejcima! Do nogu ćeš potući Aramejce kod Afeka.”
18 Aa le hoe re: Rambeso o ana-paleo; le rinambe’e. Le hoe re amy mpanjaka’ Israeley: Fofoho o taneo; le finofo’e in-telo vaho nijihetse.
I nastavi: “Uzmi strijele!” On ih uze. Elizej tada reče kralju: “Udri o zemlju!” On udari tri puta i stade.
19 Niviñera’ indatin’ Añaharey naho nanoa’e ty hoe: Akore te tsy finofo’o in-eneñe ndra in-dime; soa te ho linafa’o ampara te nimongotse t’i Arame; ie henaneo ho lafae’o intelo avao t’i Arame.
Tada se rasrdi na njega Božji čovjek i reče: “Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako ćeš ih pobijediti samo tri puta.”
20 Nihomake t’i Elisà, le nalenteke. Ie henane zay, mpaname i taney boa-taoñe o firimboña’ i Moabeo.
Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine.
21 Teo t’ie nandeveñe ondaty, le nita­la­keseñe ty mpifañoso-malaso; naho nafetsa’ iereo an-dona’ i Elisà ao i loloy; ie vaho nioza amo taola’ i Elisào i loloy le nisotrake vaho nijohañe am-pandia.
Dogodilo se te su neki, sahranjujući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.
22 Finorekeke’ i Kazaele amy ze hene andro’ Iehoakaze t’Israele.
Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova.
23 Fe niferenaiña’ Iehovà naho nitre­treze’e naho nihaoñe’e ty amy fañina’e amy Avrahame naho Ietsake vaho Iakobey le tsy ninò’e ty hamon­gotse ndra ty hañifike iareo boak’ am-piatrefa’e heike.
Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.
24 Nihomak’ amy zao t’i Kazaele mpanjaka’ i Arame; le nandimbe aze nifehe t’i Benehadade ana’e.
Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega.
25 Rinambe’ Iehoase ana’ Ieho­akaze indraike boak’ am-pità’ i Benehadade ana’ i Kazaele o rova tinava’e an’ aly am-pità’ Iehoakaze rae’eo. In-telo ty nandafa’ Ioase aze vaho rinambe’e indraike o rova’ Israeleo.
Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.

< 2 Mpanjaka 13 >