< 2 Korintiana 4 >
1 Aa kanao anay o fitoroñañe zao, ie niferenaiñañe, le tsy mamoe’ay.
Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo.
2 Toe rarà’ay ze sata naetake ty amy hasalara’ey; tsy mipiapia am-pamañahiañe vaho tsy mengohe’ay o tsaran’ Añahareo, fe am-palangesañe ty hatò ro anolora’ay vatañe mb’am-pitsakorea’ ze hene ondaty am-pivazohoan’ Añahare.
Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
3 Aa naho toe mikolopoke ty talili-soa’ay, le mikolopoke amo mikoromakeo,
Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:
4 fa nampigoa’ ty ndrañaharen-tsa toy ty fivetsevetse’ o tsi-miantokeo, tsy hahaisake ty fireandrea’ ty talili-soan’ enge’ i Norizañey, i vintan’ Añaharey. (aiōn )
u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. (aiōn )
5 Tsy ty vata’ay ro taroñe’ay, fa Iesoà Norizañey ho Talè, le zahay ro fetrek’oro’ areo ty am’ Iesoà.
Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.
6 I Andrianañahare nanao ty hoe: Hipasasàke amo ieñeo ty zava ro mampireandreañe añ’arofo’ay ao i hazavam-paharendrehañe ty engen’ Añahare mitapasàke an-dahara’ Iesoà Norizañey.
Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
7 Ie ty vara’ay mihaja an-tsajoa-tane ao, hampidodea te boak’ aman’ Añahare ty hara’elahi’ i haozarañey fa tsy hirik’ ama’ay.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.
8 Mañarikatoke anay ty famorekekeañe, fe tsy demoke; malovilovy, fe tsy mamoe aiñe,
U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući;
9 samporeraheñe fa tsy naforintseñe; zinevo, fa tsy rotsake—
progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni -
10 nainai’e endese’ay am-batañe ty havilasi’ Iesoà, soa te halange an-tsandri’ay ka ty havelo’ Iesoà.
uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje.
11 Le nainai’e seseheñe havetrake ty amy Iesoà zahay veloñe, soa te hiboak’ an-tsandri’ay mora mihomakeo ka ty havelo’ Iesoà.
Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.
12 Aa le mitromake ama’ay ao ty fihomahañe, le ama’areo ty haveloñe.
Tako smrt djeluje u nama, život u vama.
13 Manahake ty nisokirañe ty hoe: Niantoke iraho, vaho nivolañe, Toe miato ka zahay nampatokisa’ i Arofoy vaho mitaroñe,
A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
14 fohiñe te i Nampitroatse i Talè Iesoày ro hampitroatse anay miharo amy Iesoà ka, vaho hampiatrefe’e mitraoke ama’ areo zahay.
Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.
15 Inahareo ty nanoañe i he’e rezay, soa t’ie fa niboele ami’ty maro ty hasoa le handopatse ho ami’ty engen’ Añahare ty fañandriañañe.
A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
16 Aa le tsy milesa zahay, fa ndra te mihamomoke ty sandri’ay alafe’e, mihavao boak’ andro ty an-tro’ay ao.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
17 Le i hasotriañe maivañe tsy maremaretse toiy ro mamokatse engeñe tsy ri’e mavesatse tsy amañ’ohatse. (aiōnios )
Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (aiōnios )
18 Le tsy o isam-pihainoo ty biribirie’ay fa o tsy isakeo, amy te mihelañe o raha isakeo, fe tsy ho modo nainai’e o tsy isam-pihainoo. (aiōnios )
jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. (aiōnios )