< 2 Korintiana 4 >

1 Aa kanao anay o fitoroñañe zao, ie niferenaiñañe, le tsy mamoe’ay.
Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo.
2 Toe rarà’ay ze sata naetake ty amy hasalara’ey; tsy mipiapia am-pamañahiañe vaho tsy mengohe’ay o tsaran’ Añahareo, fe am-palangesañe ty hatò ro anolora’ay vatañe mb’am-pitsakorea’ ze hene ondaty am-pivazohoan’ Añahare.
Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
3 Aa naho toe mikolopoke ty talili-soa’ay, le mikolopoke amo mikoromakeo,
Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:
4 fa nampigoa’ ty ndrañaharen-tsa toy ty fivetsevetse’ o tsi-miantokeo, tsy hahaisake ty fireandrea’ ty talili-soan’ enge’ i Norizañey, i vintan’ Añaharey. (aiōn g165)
u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. (aiōn g165)
5 Tsy ty vata’ay ro taroñe’ay, fa Iesoà Norizañey ho Talè, le zahay ro fetrek’oro’ areo ty am’ Iesoà.
Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.
6 I Andrianañahare nanao ty hoe: Hipasasàke amo ieñeo ty zava ro mampireandreañe añ’arofo’ay ao i hazavam-paharendrehañe ty engen’ Añahare mitapasàke an-dahara’ Iesoà Norizañey.
Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
7 Ie ty vara’ay mihaja an-tsajoa-tane ao, hampidodea te boak’ aman’ Añahare ty hara’elahi’ i haozarañey fa tsy hirik’ ama’ay.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.
8 Mañari­katoke anay ty famorekekeañe, fe tsy demoke; malovilovy, fe tsy mamoe aiñe,
U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući;
9 samporeraheñe fa tsy naforintse­ñe; zinevo, fa tsy rotsake—
progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni -
10 nainai’e endese’ay am-batañe ty havilasi’ Iesoà, soa te halange an-tsandri’ay ka ty havelo’ Iesoà.
uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje.
11 Le nai­nai’e seseheñe havetrake ty amy Iesoà zahay veloñe, soa te hiboak’ an-tsandri’ay mora mihomakeo ka ty havelo’ Iesoà.
Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.
12 Aa le mitromake ama’ay ao ty fihomahañe, le ama’areo ty haveloñe.
Tako smrt djeluje u nama, život u vama.
13 Manahake ty nisokirañe ty hoe: Niantoke iraho, vaho nivolañe, Toe miato ka zahay nampatokisa’ i Arofoy vaho mitaroñe,
A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
14 fohiñe te i Nampitroatse i Talè Iesoày ro hampitroatse anay miharo amy Iesoà ka, vaho hampiatrefe’e mitraoke ama’ areo zahay.
Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.
15 Inahareo ty nanoañe i he’e rezay, soa t’ie fa niboele ami’ty maro ty hasoa le handopatse ho ami’ty engen’ Añahare ty fañandriañañe.
A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
16 Aa le tsy milesa zahay, fa ndra te mihamomoke ty sandri’ay alafe’e, mihavao boak’ andro ty an-tro’ay ao.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
17 Le i hasotriañe maivañe tsy maremaretse toiy ro mamokatse engeñe tsy ri’e mavesatse tsy amañ’ohatse. (aiōnios g166)
Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (aiōnios g166)
18 Le tsy o isam-pihainoo ty biribirie’ay fa o tsy isakeo, amy te mihelañe o raha isakeo, fe tsy ho modo nainai’e o tsy isam-pihainoo. (aiōnios g166)
jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. (aiōnios g166)

< 2 Korintiana 4 >