< 2 Tantara 36 >
1 Rinambe’ ondati’ i taneio amy zao t’Iehoakaze ana’ Iosià vaho nanoeñe mpanjaka handimbe an-drae’e e Ierosalaime ao.
Tada uze narod zemaljski Joahaza sina Josijina, i zacariše ga na mjesto oca njegova u Jerusalimu.
2 Roapolo-taoñe telo’ amby t’Ioakaze te niorotse nifehe, le nifeleke telo volañe e Ierosalaime ao.
Dvadeset i tri godine imaše Joahaz kad poèe carovati, i carova tri mjeseca u Jerusalimu.
3 Nafotsa’ ty mpanjaka’ i Mitsraime re tsy ho e Ierosalaime ao vaho sinaze’e talenta volafoty zato naho talenta volamena raike i taney.
Jer ga svrže car Misirski u Jerusalimu i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata.
4 Le nanoe’ i mpanjaka’ i Mitsraimey mpanjaka’ Iehoda naho Ierosalaime t’i Eliakime rahalahi’e vaho novae’e ho Iehoiakime ty añara’e. Le rinambe’ i Neko t’Iehoakaze rahalahi’e vaho nasese’e mb’e Mitsraime añe.
I postavi car Misirski Elijakima brata njegova carem nad Judom i Jerusalimom, i predje mu ime Joakim; a Joahaza brata njegova uze Nehaon i odvede ga u Misir.
5 Roapolo-lim’ amby taoñe t’Iehoiakime te niorotse nifehe e Ierosalaime ao; le nifehe folo-taoñe raik’ amby; vaho nanao haratiañe am-pivazohoa’ Iehovà Andrianañahare’e.
Dvadeset i pet godina bijaše Joakimu kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu; i èinjaše zlo pred Gospodom Bogom svojim.
6 Nionjomb’ ama’e mb’eo niatreatre aze t’i Nebokadnetsare mpanjaka’ i Bavele, le rinohi’e an-tsilisily, hanese aze mb’e Bavele añe.
I doðe na nj Navuhodonosor car Vavilonski, i sveza ga u dvoje verige mjedene i odvede ga u Vavilon.
7 Nañandesa’ i Nebokadnetsare mb’e Bavele añe ka o fana’ i anjomba’ Iehovàio le napo’e an-kibohom-pitalahoa’e e Bavele ao.
I sudove doma Gospodnjega odnese Navuhodonosor u Vavilon, i metnu ih u crkvu svoju u Vavilonu.
8 Aa naho o fitoloña’ Iehoiakime ila’eo naho o haloloañe nanoe’eo naho ze nitendrek’ ama’e, oniño t’ie misokitse amy bokem-panjaka’ Israele naho Iehoday; vaho nandimbe aze ho mpifehe t’ Iehoiakine, ana’e.
A ostala djela Joakimova i gadovi koje je èinio, i što se na njemu naðe, eto, to je zapisano u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem; i zacari se na njegovo mjesto Joahin sin njegov.
9 Valo taoñe t’Iehoiakine te niorotse nifehe; le nifehe telo volañe naho folo andro e Ierosalaime ao vaho nanao haratiañe ampivazohoa’ Iehovà.
Bijaše Joahinu osam godina kad poèe carovati, i carova tri mjeseca i deset dana u Jerusalimu; i èinjaše što je zlo pred Gospodom.
10 Ie nivalike i taoñey le nirahe’ i Nebokadnetsare naho nendeseñe mb’e Bavele mb’eo re, rekets’ o fanake soa añ’ anjomba’ Iehovào vaho nanoe’e mpanjaka’ Iehoda naho Ierosalaime t’i Tsidkià rahalahi’e.
I kad proðe ona godina, posla car Navuhodonosor, te ga odnesoše u Vavilon sa zakladima doma Gospodnjega, a carem postavi Sedekiju brata njegova nad Judom i Jerusalimom.
11 Roapolo taoñe raik’ amby t’i Tsidkià te niorotse nifehe; le nifehe folo-raik’ amby taoñe e Ierosalaime ao;
Dvadeset i jedna godina bijaše Sedekiji kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu.
12 le nanao haratiañe am-pivazohoa’ Iehovà Andrianañahare’e, tsy nirè-batañe añatrefa’ Ieremià mpitoky nampisaontsiem-palie’ Iehovà.
I èinjaše zlo pred Gospodom Bogom svojim, i ne pokori se pred Jeremijom prorokom, koji mu govoraše iz usta Gospodnjih;
13 Niolà’e ka t’i Nebokadnetsare mpanjaka nampitangèñe aze aman’ Añahare; f’ie nampigàn-kàtoke, le nampiliets’ arofo tsy hitolike amy Iehovà Andrianañahare’ Israele.
Nego se još odvrže od cara Navuhodonosora, koji ga bješe zakleo Bogom; i otvrdnu vratom svojim i uprije se srcem svojim da se ne obrati ka Gospodu Bogu Izrailjevu.
14 Mbore songa nandilatse raty o mpiaolo’ o mpisoroñeo naho ondatioo, sindre nañorike o haloloa’ o kilakila’ ondatioo vaho nitivae’ iareo i anjomba’ Iehovà navahe’e e Ierosalaimey.
I svi glavari izmeðu sveštenika i narod griješiše veoma mnogo po svijem gadnijem djelima drugih naroda, skvrneæi dom Gospodnji, koji bješe osvetio u Jerusalimu.
15 Nahitri’ Iehovà Andrianañaharen-droae’ iareo am’ iereo añamo ìra’eo, beteke nañaleñaleñe te nampionjone’e mb’eo, amy te niferenaiña’e ondati’eo naho i kiboho’ey;
I Gospod Bog otaca njihovijeh slaše k njima zarana jednako glasnike svoje, jer mu bješe žao naroda njegova i stana njegova.
16 fe ninjè’ iereo o ìran’ Añahareo naho nitsambolitio’ iereo o tsara’eo naho nonjira’ iareo o mpitoki’eo ampara’ te nionjoñe am’ ondati’eo ty haviñera’ Iehovà, sikala amy t’ie tsy aman’ aoly ka.
A oni se rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za rijeèi njegove, i smijahu se prorocima njegovijem, dokle se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, te ne bi lijeka.
17 Aa le nendese’e am’ iereo ty mpanjaka’ o nte-Kasdio, nanjamañe o ajajalahi’ iareoo am-pibara amy anjomba fipalira’ iareoy, le tsy nitretreze’e ndra ajalahy ndra somondrara, ndra androanavy ndra ty maròy foty; fonga natolo’e am-pità’e.
I dovede na njih cara Haldejskoga, koji pobi mladiæe njihove maèem u domu svetinje njihove, i ne požali ni mladiæa ni djevojke, ni starca ni nemoæna. Sve mu dade u ruke.
18 Le songa nendese’e mb’e Bavele mb’eo o fana’ i anjomban’ Añahareio, ty bey naho ty kede naho o varan’ anjomba’ Iehovào naho o vara’ i mpanjakaio vaho o roandria’eo—hene nente’e mb’e Bavele añe.
I sve sudove doma Božijega, velike i male, i blago doma Gospodnjega i blago carevo i knezova njegovijeh, sve odnese u Vavilon.
19 Le noroa’ iareo i anjomban’ Añaharey naho rinoba’ iareo ty kijoli’ Ierosalaime naho kila niforototoeñe añ’ afo o anjomba’eo naho nirotsaheñe iaby o harao’e soao;
I upališe dom Božji, i razvališe zid Jerusalimski, i sve dvorove u njemu popališe ognjem, i iskvariše sve dragocjene zaklade njegove.
20 naho nendese’e mb’e Bavele añe ze nipolititse amy fibaray, ie nitoroñe aze naho o ana’eo, am-para’ te nifehe ty fifehea’ i Parasè;
I što ih osta od maèa, odnese ih u Vavilon i biše robovi njemu i sinovima njegovijem, dokle ne nasta carstvo Persijsko,
21 hampañenefañe ty tsara’ Iehovà am-palie’ Iirmeày ampara’ te navahañe amy taney o Sabata’eo; amy te, ie nangoakoake, ro nañambeñe o Sabata’eo, nañeneke ty fitom-polo taoñe.
Da se ispuni rijeè Gospodnja koju reèe ustima Jeremijinijem, dokle se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer poèivaše za sve vrijeme dokle bješe pusta, dokle se ne navrši sedamdeset godina.
22 Aa ie amy taom-baloha’ i Korese, mpanjaka’ i Parasey, hampañeneke i tsara’ Iehovà am-palie’ Iirmeàiy, le trinobo’ Iehovà ty arofo’ i Korese mpanjaka’ i Parase, hampitsitsihe’e am-pifehea’e ty tsei-valo, mbore pinate’e an-tsokitse ty hoe:
Ali prve godine Kira cara Persijskoga, da bi se ispunila rijeè Gospodnja koju reèe na usta Jeremijina, podiže Gospod duh Kira cara Persijskoga, te oglasi po svemu carstvu svojemu i raspisa govoreæi:
23 Hoe t’i Korese, mpanjaka’ i Parase: Fa natolo’ Iehovà, Andrianañaharen-dikerañe ahy, ze hene fifehea’ ty tane toy; vaho nafanto’e amako ty handranjiañ’ aze anjomba e Ierosalaime e Iehodà ao. Aa ndra ia ia ty eo am’ondati’eo—ho ama’e abey t’Iehovà Andrianañahare’e—ehe te hionjomb’eo.
Ovako veli Kir car Persijski: sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji. Ko je izmeðu vas od svega naroda njegova? Gospod Bog njegov neka bude s njim, pa nek ide.