2 Tantara 22
1 Aa le nanoe’ o mpimone’ Ierosalaimeo mpanjaka t’i Ahkazià tsitson’ ana’e handimbe aze, amy te fonga zinama’ i firimboña’ ondaty nindre amo nte-Arabe naname’ i tobeo o zoke’eo; aa le nifehe t’i Ahkazià ana’ Iehorame mpanjaka’ Iehoda.
A Jerusalimljani zacariše na njegovo mjesto Ohoziju najmlaðega sina njegova, jer starije sve pobi èeta koja doðe s Arapima u oko; i tako Ohozija sin Joramov posta car Judin.
2 Ni-efapolo taoñe ro’amby ty Ahkazià te niorotse nifehe, le nifehe rai-taoñe e Ierosalaime ao. I Atalià ana’ i Omrý ty tahinan-drene’e.
Imaše Ohozija èetrdeset i dvije godine kad poèe carovati, i carova godinu dana u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Gotolija, kæi Amrijeva.
3 Nanjotik’ an-tsatan’ anjomba’ i Akabe ka re, fa nimpanolo-hevets’ aze ty rene’e hanoa’e haloloañe.
I on hoðaše putovima doma Ahavova, jer ga mati nagovaraše na zla djela.
4 Aa le nanoe’e haratiañe am-pivazohoa’ Iehovà manahake ty anjomba’ i Akabe, ty amo mpanoro aze tafaram-pivetrahan-drae’eo, handrotsahañ’ aze.
I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao dom Ahavov; jer mu oni bijahu savjetnici po smrti oca njegova na pogibao njegovu.
5 Ie nitsontik’ amo fanoroa’ iareoo, naho nindre am’Iehorame ana’ i Akabe, mpanjaka’ Israele, hialy amy Kazaele mpanjaka’ i Arame e Ramote-gilade. Le finatsi’ o nte-Arameo t’Iorame
I po njihovu svjetu hodeæi izide s Joramom sinom Ahavovijem carem Izrailjevijem na vojsku na Azaila cara Sirskoga u Ramot Galadski; i ondje Sirci raniše Jorama.
6 vaho noly e Iezreele ao hijangañe amo fere’e natolots’ aze e Ramào, ie nialy amy Kazaele mpanjaka’ i Arame. Le nizotso mb’eo t’i Ahkazià ana’ Iehorame mpanjaka’ Iehoda hitilike i ana’ i Akabey e Iezreele ao ami’ty hasilo’e.
A on se vrati da se lijeèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše u Rami, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim. A Azarija sin Joramov car Judin doðe u Jezrael da vidi Jorama sina Ahavova, jer bijaše bolestan.
7 I Andrianañahare ty nampandrotsake i Ahkazià ty amy nandenà’e mb’e Iorame mb’eoy, f’ie nipok’ eo le nindreza’e fiavotse am’Iehorame hiatreatre am’ Ieho ana’ i Nimsý noriza’ Iehovà hampipitsoke ty anjomba’ i Akabe.
Ali bijaše od Boga na propast Ohoziji što doðe k Joramu; jer došav otide s Joramom na Juja sina Nimsijina, kojega Gospod pomaza da istrijebi dom Ahavov.
8 Aa ie nañeneke ty fizaka’ Ieho amy anjomba’ i Akabey, le nitendrek’ amo ana-dona’ Iehodao naho amo ana-drahalahi’ i Ahkaziào niatrake i Ahkazià vaho zinama’e.
Jer kad Juj izvršivaše osvetu na domu Ahavovu, naðe knezove Judine i sinove braæe Ohozijine, koji služahu Ohoziji, i pogubi ih.
9 Pinai’e t’i Ahkazià le tsinepa’ iareo—ie nietake e Somerone ao, le nendese’ iereo mb’am’ Ieho mb’eo vaho zinevo’e; le nalente’ iareo, ami’ty asa’ iareo ty hoe; Ana’ Iehosafate re, i mpitsoeke Iehovà an-kaampon’ arofo’ey. Aa le tsy nanan’ ozatse hahafitàñe i fifeheañey ty anjomba’ i Ahkazià.
Potom potraži Ohoziju, i uhvatiše ga kad se krijaše u Samariji, i dovedavši ga k Juju pogubiše ga, i pogreboše ga; jer rekoše: sin je Josafata koji je tražio Gospoda svijem srcem svojim. I tako ne bi nikoga od doma Ohozijina koji bi mogao biti car.
10 Ie nioni’ i Atalià rene’ i Ahkazià te nivetrake i ana’ey le niongake, nanjamañe ze fonga tirim-panjaka añ’ anjomba’ Iehoda ao.
Zato Gotolija mati Ohozijina vidjevši da joj sin pogibe, usta i pobi sve carsko sjeme doma Judina.
11 Fe rinambe’ Iehosabeate anak’ ampela’ i mpanjakay t’Ioase, ana’ i Ahkazià, le tinonga’e boak’ amo anam-panjaka nizamaneñeo, le nakafi’e rekets’ i mpiatrak’ azey an-toem-piroroañe ao; aa le naeta’ Iehosabeate anak’ ampela’ i mpanjaka vali’ Iehoiada mpisoroñey, (ie rahavave’ i Ahkazià), amy Atalià re vaho tsy vinono.
Ali Josaveta kæi careva uze Joasa sina Ohozijina i ukrade ga izmeðu sinova carevijeh, koje ubijahu; i sakri ga s dojkinjom njegovom u ložnicu. I tako Josaveta kæi cara Jorama žena Jodaja sveštenika sakri ga od Gotolije, jer bijaše sestra Ohozijina, te ga ne ubi.
12 Naetake am’ iereo añ’anjomban’ Añahare ao enen-taoñe re; naho nifehe i taney t’i Atalià.
I bijaše s njima sakriven u domu Božijem šest godina; a Gotolija carovaše u zemlji.
