1 Korintiana 2
1 O ry longo, ie nivotrake ama’ areo iraho, le tsy an-dàn-tsaontsy, tsy an-kihitse ty nitaroñako i nietak’ aman’ Añaharey.
I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje
2 Fa nifaharako te tsy hahafohiñe ndra inoñ’ inoñe ama’ areo ao naho tsy Iesoà Norizañey vaho ie pinèke.
jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.
3 Nimokotse t’ie tama’ areo, nihembañe, vaho nisilofe’ ty nevenevetse.
I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.
4 Le tsy an-tsaontsin-kihitse mahasintoñe i rehakoy naho i fitaroñakoy, fa ami’ty fampalangesañe i Arofoy naho añ-ozatse,
I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage
5 soa tsy hioreñe ami’ty hakante’ ondaty ty fatokisa’ areo fa ami’ty faozaran’ Añahare.
da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.
6 Toe mitaroñe hihitse amo àñoñeo zahay, fa tsy ty hihi’ ty sa toy, ndra ty a o mpifehe’ an-tsa toio, ie sindre miha-modo. (aiōn g165)
Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, (aiōn g165)
7 Toe mitaroñe i hihin’ Añahare nakafitsey zahay, i hihitse naetake pak’ henaney, f’ie norizan’ Añahare taolo’ ty sa toy hañonjona’e antika, (aiōn g165)
nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, (aiōn g165)
8 ie ninofi’ o mpifehe an-tsa toio, fa naho nifohi’ iareo, le tsy ho pinè’ iareo i Talèn’ engeñey. (aiōn g165)
a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. (aiōn g165)
9 Fa hoe ty pinatetse: Fihaino tsy nahaisake, ravembia tsy nahajanjiñe, vaho tsy nizilike añ’ arofo’ondaty ze he’e hinalankan’ Añahare ho a’ o mikoko azeoo.
Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.
10 F’ie nibentabentaren’ Añahare aman-tikañe añamy Arofo’ey, fa mitsoeke ze he’e i Arofoy, naho o raha miheotse aman’ Añahareo.
A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.
11 Aa vaho ia am’ondatio ty mahafohiñe ze mitoloñe amy t’indaty ao naho tsy ty arofo am’indatiy? Manahake izay, tsy fohi’ ondaty ty faharofoanan’ Añahare naho tsy i Arofon’ Añaharey.
Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.
12 Ie amy zay, tsy ty fañahi’ ty tane toy ty rinamben-tika, fa i Arofo boak’ aman’ Añaharey, soa te ho fohintika o raha natolon’ Añahare antika am-patariha’eo,
A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.
13 ie o taroñe’aio, tsy an-tsaontsy nanare’ ty hihi’ ondaty fa amo naò’ i Arofo Masiñeio, ie mampidodea o rahan’ Arofoo amo aman’ Arofoo.
To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima.
14 Toe tsy maharambe o rahan’ Arofon’ Añahareo ty fañereñerea’ ondatio, fa hagegeañe ama’e, tsy eo ty hahafohina’e, amy t’ie rendreke an’arofo.
Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.
15 Mitsikaritse ze he’e ty aman’arofo, fe tsy leo ty ila’e tsikariteñe.
Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje.
16 Aa vaho: Ia ty mahafohiñe ty faharofoana’ Iehovà hañòke aze. Toe aman-tika ty fitsakorea’ i Norizañey.
Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.
