1 Tantara 28

1 Le natonto’ i Davide e Ierosalaime ao o mpiaolo’ Israele iabio, o talèm-pifokoañeo naho o mpiaolom-pirimboñañe nifandimbe am-pitoroñañe i mpanjakaio naho o mpifelek’ arivoo naho o mpifehe zatoo naho o mpamandroñe ze hene vara naho hare’ i mpanjakaio naho o ana’eo, rekets’ o roandriañeo naho o fanalolahio vaho o fonga lahitsiàio.

I David sabra u Jerusalim sve poglavare Izrailjeve, poglavare plemenske i poglavare od redova koji služahu caru, i tisuænike i stotinike, i koji bijahu nad svijem blagom i stokom carevom, i sinove svoje i dvorane i junake i sve ljude hrabre,

2 Le niongak’ am-pandia’e amy zao t’i Davide mpanjaka, nanao ty hoe: Mijanjiña ry longo naho ondatikoo; Tan-troko ao ty handranjy anjomba fitofàñe ho a i vatam-pañina’ Iehovày ho atimpahe’ i Andrianañaharentikañey vaho nihen­tseñeko i fandranjiañey.

I ustavši car David na noge reèe: èujte me, braæo moja i narode moj! ja bijah naumio da sazidam dom gdje bi poèivao kovèeg Gospodnji i da bude podnožje nogama Boga našega, i pripravih što treba za zidanje.

3 Fa hoe ka t’i Andrianañahare amako, Tsy ihe ty hamboatse anjomba ho ami’ty añarako, amy t’ie ondatin’ aly nampiori-dio.

Ali mi Bog reèe: neæeš sazidati doma imenu mojemu, jer si ratnik i krv si proljevao.

4 Fe jinobo’ Iehovà Andrianañahare’ Israele iraho aolo’ ty anjomban-draeko iaby ho mpanjaka’ Israele nainai’e amy te jinobo’e ho mpifehe t’Iehodà; le amy anjomba’ Iehoda, anjomban-draekoy, naho amo anan-draekoo, izaho ty nitea’e hanoeñe mpanjaka’ Israele;

Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za voða, i iz doma Judina dom oca mojega; i izmeðu sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem.

5 le amo hene ana-dahikoo (kanao maro ty ana-dahy natolo’ Iehovà), i Selomò anakoy ty jinobo’e hiambesatse amy fiambesam-pifehea’ Iehovày hifehe Israele.

A tako izmeðu svijeh sinova mojih jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomuna sina mojega da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem.

6 Le hoe re tamako: i Selomò ana’oy ty han­dranjy i akibakoy naho o kiririsakoo, amy te ie ty jinoboko ho anako vaho izaho ho rae’e.

I reèe mi: Solomun sin tvoj sazidaæe moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja æu mu biti otac.

7 Mbore horizako ho nainai’e donia i fifehea’ey naho ifahara’e orike o fepèkoo naho o lilikoo manahake henaneo.

I utvrdiæu carstvo njegovo dovijeka, ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas.

8 Ie amy zao, ampahaisaha’ Israele iaby, ty valobohò’ Iehovà naho am-pijanjiñan’ Añaharen-tika, vontitiro vaho hotsohotsò iaby o lili’ Iehovà Andrianañahare’ areoo, soa te ho fanaña’ areo ty tane fanjàka toy, hampandova’ areo o ana’ areo han­dim­be nainai’eo.

Sada dakle pred svijem Izrailjem, zborom Gospodnjim, i da èuje Bog naš, kažem vam: držite i tražite sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, da biste držali ovu dobru zemlju i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim nakon sebe dovijeka.

9 Le ihe Selomò anako mahafohina an’ Andrianañaharen-drae’o naho toroño an-kaampon’ arofo naho an-kazavan-troke, amy te tsikarahe’ Iehovà ze kila arofo vaho arofoana’e iaby ze ereñerem-betsevetse. Ie paia’o, le ho tendrek’ azo; f’ie farie’o le ho sasà’e zafe­zanake.

A ti, Solomune sine, znaj Boga oca svojega, i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naæi æeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciæe te zasvagda.

10 Mitomira henane zao, fa jinobo’ Iehovà irehe hamboatse ty anjomba ho a i toetse masiñey; aa le mifatrara vaho mifanehafa.

Vidi sada da te je Gospod izabrao da sazidaš dom za svetinju; budi hrabar i radi.

11 Le natolo’ i Davide amy Selo­mò ty sare’ o lavaranga’eo naho o traño’eo naho o fañajam-bara’eo naho o efetse amboneo naho o efetse añate’eo vaho ty traño’ i toem-pijebañañey.

Tada predade David Solomunu sinu svojemu sliku od trijema i od kuæa njegovijeh, i od riznica i od soba i od klijeti unutrašnjih, i od mjesta za zaklopac oèišæenja,

12 Le ty sare’ ze he’e nahaja’e añ’arofo ao, o kiririsan’ anjomba’ Iehovào naho o traño mañohok’ aze iabio, o fañajam-bara’ i anjomban’ Añahareio naho o fañajàn-engao;

I sliku od svega što bješe smislio za trijemove doma Gospodnjega i za sve klijeti unaokolo i za riznicu doma Božijega i za riznicu od svetijeh stvari,

13 naho o firimboñam-pisoroñe naho nte-Levio naho o fifanehafañe am-pitoroñañe añ’anjomba’ Iehovào naho o fàna-pitoroñañe añ’anjomba’ Iehovào;

I za redove sveštenièke i Levitske i za svaki posao u službi u domu Gospodnjem i za sve posuðe u domu Gospodnjem;

14 le i volamenay, ty lanjam-bolamena amo fànake ho amy ze hene karaza-pitoroñañeo; le i volafotiy, ho amo fonga fanake volafoty ty amy lanja’eio, le ho amo fanake iaby amy ze hene karazam-pitoroñañeo;

Zlato pod mjeru za sudove zlatne za svaku službu, i srebro za sve sudove srebrne pod mjeru, za sve sudove za svaku službu;

15 le ty amy lanja’ o mpitan-jiro volamenao naho o jiro’e volamenao, ty amy lanja’ ze hene fitàn-jiro rekets’ o jiro’eo; naho o fitàn-jiro volafotio, ty lanja’ o fonga fitàn-jiro rekets’ o jiro’eo, ty amy asa’ ze hene fitàn-jiroo;

Pod mjeru za svijetnjake zlatne i žiške zlatne, po težini svakoga svijetnjaka i žižaka njegovijeh, i za svijetnjake srebrne po težini svakoga svijetnjaka i žižaka njegovijeh, prema potrebi svakoga svijetnjaka;

16 naho ty lanjam-bolamena amy rairai-mofo-piatrekey naho amy ze latabatse iaby; naho ty volafoty amo latabatse volafotio;

I zlata pod mjeru za stolove na kojima æe stajati hljebovi postavljeni, za svaki sto; i srebra za stolove srebrne;

17 naho volamena ki’e amo fikavitseo naho o koveteo naho o sajoao naho o fitovy volamena songa fitovy ami’ty lanja’e; naho o fitovy vola­fotio, sindre fitovy ami’ ty lanja’e;

I za viljuške i za kotliæe i za zdjele zlata èistoga, i za zlatne èaše pod mjeru, za svaku èašu, i za srebrne èaše srebra pod mjeru za svaku;

18 naho amy kitrelim-pañembohañey, volamena natranak’ an-danja; naho volamena amo ­sa­ren-tsareteo naho amo kerobe mpamelatse o ela’eo mpañohoñe i vatam-pañina’ Iehovàio.

I za oltar kadioni èistoga zlata pod mjeru; i sliku od kola zlatnijeh heruvima, koji æe raširivši krila zaklanjati kovèeg zavjeta Gospodnjega.

19 Le hene nampahafohina’ Iehovà ahiko an-tsokitse am-pità’e amako, ze pilipito’e amo sareo.

To mi je sve došlo pisano rukom Gospodnjom da bih znao sve kako što treba uraditi.

20 Le hoe t’i Davide amy Selomò ana’ey: Mihaozara naho maha­sibeha vaho mitoloña; ko hembañe naho ko miotsòtse, fa ama’o t’Iehovà Andrianañahare, Andrianañahareko; Ie tsy hilesa ama’o, tsy haforintse’e, ampara’ te fonga fonitse ty fitoloñañe amy fitoroñañe i anjomba’ Iehovàiy.

I tako reèe David Solomunu sinu svojemu: budi slobodan i hrabar, i radi, ne boj se i ne plaši se, jer æe Gospod Bog, Bog moj, biti s tobom, neæe te ostaviti niti æe otstupiti od tebe, dokle ne svršiš sav posao za službu u domu Gospodnjem.

21 Ingo ka o firimboñam-pisoroñe naho nte-Levio ho amo hene fitoroñañe añ’ anjomban’ Añahareo; le hindre ama’o amy ze fitoloñañe iaby, songa ondaty mazoto-troke naho mahimbañe amy ze hene fitoroñañe; vaho ho ambanem-pandilia’o o mpifeheo naho ze kila ondaty.

A evo redovi sveštenièki i Levitski za svaku službu u domu Božijem; i imaš uza se za svaki posao ljudi dragovoljnijeh i vještijeh svakom poslu, i poglavare i sav narod za svaku zapovijest svoju.