< Salamo 77 >
1 Ho an’ ny mpiventy hira. Al-jedotona. Salamo nataon’ i Asafa. Ny feoko dia mankany amin’ Andriamanitra, ka mitaraina aho; eny, ny feoko mankany amin’ Andriamanitra, ka mihaino ahy Izy.
Керівнику хору, Єдутуну. Псалом Асафів. Голосом своїм я волатиму до Бога, голосом моїм – до Бога, і Він прислухається до мене.
2 Tamin’ ny andro fahoriako no nitadiavako ny Tompo; ny tanako nasandratra nony alina ka tsy vizana; ny fanahiko tsy nety nampiononina.
У день скорботи моєї я шукав Володаря; [цілу] ніч моя рука була простягнута й не затерпла. Моя душа відмовлялася від втіхи.
3 Ta-hahatsiaro an’ Andriamanitra aho, ka dia nisento; te-hieritreritra aho, ka dia reraka ny fanahiko. (Sela)
Згадаю про Бога – і охопить мене трепет; пороздумую – і знемагає дух мій. (Села)
4 Mampiari-tory ny masoko Hianao; mitebiteby aho ka tsy mahateny.
Ти тримав розплющеними повіки очей моїх; я вражений і не можу говорити.
5 Nihevitra ny andro fahiny aho, dia ny taon-dasa ela.
Подумав я про дні давноминулі, про роки давні.
6 Ta-hahatsiaro ny nitendreko valiha tamin’ ny alina aho; te-hidinidinika amin’ ny foko aho, ary ny fanahiko nanontany mafy hoe:
Згадую наспіви мої вночі, із серцем своїм веду розмову, і дух мій дошукується:
7 Hanary mandrakizay va ny Tompo? Tsy hankasitraka intsony va Izy?
Невже навіки покинув [нас] Володар і більше не буде прихильним?
8 Efa nitsahatra mandrakizay va ny famindram-pony? Efa tapitra mandrakizay va ny teniny?
Невже назавжди зникла Його милість, припинилося Його слово на [всі] наступні покоління?
9 Efa nanadino hamindra fo va Andriamanitra? Efa nohidiany an-katezerana va ny fiantràny? (Sela)
Хіба забув Бог, як милувати, чи замкнув у гніві милосердя Своє? (Села)
10 Ary hoy izaho: Izao no mahararirary ny foko, dia ny niovan’ ny tanana ankavanan’ ny Avo Indrindra.
Тоді сказав я: «Що гнітить мене, так це те, що Всевишній змінив [дію] правиці Своєї щодо нас».
11 Hampahatsiaro ny asan’ i Jehovah aho, fa ta-hahatsiaro ny fahagagana nataonao fony taloha;
Згадаю я про діяння Господа; нагадаю-но собі про чудеса стародавні.
12 Eny hisaina ny asanao rehetra aho, ary hihevitra ny nataonao.
Споглядатиму всі справи Твої і про звершення Твої роздумувати буду.
13 Andriamanitra ô, amin’ ny fitoerana masìna ny lalanao; iza no andriamani-dehibe tahaka an’ Andriamanitra?
Боже, у святості шлях Твій! Який бог настільки великий, як [наш] Бог?
14 Hianao no Andriamanitra Izay manao fahagagana; efa nampahalala ny herinao teny amin’ ny firenena Hianao.
Ти – Бог, Який творить чудеса; Ти з’явив могутність Свою серед народів.
15 Navotan’ ny sandrinao ny olonao, dia ny taranak’ i Jakoba sy Josefa. (Sela)
Ти визволив рукою Своєю народ Твій, синів Якова і Йосифа. (Села)
16 Ny rano be nahita Anao, Andriamanitra ô, ny rano be nahita Anao ka toran-kovitra; eny, nanonjanonja ny lalina.
Побачили Тебе води, Боже, побачили Тебе води й затремтіли, здригнулися безодні.
17 Nandatsaka ranonorana ny rahona; nikotrokotroka ny lanitra; nifanaretsaka koa ny zana-tsipìkanao.
Потоками лилася вода із темних хмар, свій голос подали хмарини, і стріли Твої розліталися.
18 Ny fikotrokotroky ny kotrokorana dia teo amin’ ny tadio; nahazava izao rehetra izao ny helatra; nihovotrovotra sy nihorohoro ny tany.
Гуркіт Твого грому на небокраї, спалахи блискавок освітлювали всесвіт, земля тремтіла й здригалася.
19 Tany amin’ ny ranomasina ny lalanao, ary ny nalehanao dia tany amin’ ny rano mandriaka, ka tsy fantatra ny dian-tongotrao.
Шлях Твій [пролягав] через море, і стежки Твої – через води великі, та слідів Твоїх не було видно.
20 Ny tanan’ i Mosesy sy Arona no nitondranao ny olonao toy ny ondry.
Ти вів, немов отару, народ Свій рукою Мойсея і Аарона.