Salamo 64

1 Ho an’ ny mpiventy hira. Salamo nataon’ i Davida. Henoy ny feoko, raha mitaraina aho, Andriamanitra ô; arovy ny aiko amin’ ny tahotro ny fahavalo.

Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj.

2 Afeno aho tsy ho azon’ ny firaisan-tetiky ny ratsy fanahy, sy ny fitabataban’ ny mpanao ratsy,

Sakrij me od gomile bezakonika, od èete zloèinaca,

3 Izay mandranitra ny lelany ho tahaka ny sabatra, ka mikendry handefa ny zana-tsipìkany, dia teny mangidy.

Koji naoštriše jezik svoj kao maè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane,

4 Mba hitifitra mangingina ny mahitsy; mitifitra azy tampoka izy ka tsy matahotra.

Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se;

5 Hamafiny ny hevi-dratsiny; mifampitaona hanao fandri-totofana izy ka manao hoe: iza no hahita izany?

Utvrðuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako æe zamke sakriti, vele: ko æe ih vidjeti?

6 Manao saim-petsy izy; omaniny tsara ny sain-dalina voaheviny; lalina ny ao anatin’ ny olombelona, dia ny fony.

Izmišljaju zloèinstva i govore: svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u èovjeka duboko je.

7 Mitifitra azy Andriamanitra; tampoka toy ny fiantefan’ ny zana-tsipìka no fahavoazany.

Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ih strijela iznenada.

8 Apotrany izy ka voasingotra ny lelany ihany; mandositra izay rehetra mahita azy.

Oboriæe jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe od njih.

9 Dia matahotra ny olona rehetra ka manambara ny ataon’ Andriamanitra sady mandinika tsara ny asany.

Svi æe se ljudi bojati i kazivaæe èudo Božije, i poznaæe u tome djelo njegovo.

10 Mifaly amin’ i Jehovah ny marina ka mialoka aminy; eny, mifaly tena ny mahitsy fo rehetra.

A pravednik æe se veseliti o Gospodu i uzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji su prava srca.