< Salamo 147 >

1 Haleloia; Fa tsara ny mihira ho an’ Andriamanitsika; Eny, mamy sady mendrika ny fiderana.
Hvalite Gospoda; ker dobro je prepevati Bogu našemu; ker prijetno, spodobno je hvaljenje.
2 Manangana an’ i Jerosalema Jehovah; Mamory ny Isiraely voaroaka Izy.
Zidar Jeruzalema Gospod, Izraelce zbira razkropljene.
3 Mahasitrana ny torotoro fo Izy Sy mamehy ny feriny.
On ozdravlja potrte v srci in obvezuje v njih bolečinah.
4 Milaza ny isan’ ny kintana Izy: Samy tononiny amin’ ny anarany ireny rehetra ireny.
Prešteva zvezd število, kliče jih, kolikor jih je, po imenih.
5 Lehibe ny Tompontsika sady be hery; Tsy hita lany ny fahalalany.
Velik je Gospod, Bog naš, in mnoga moč njegova, razumnost njegova brezmerna.
6 Manandratra ny mpandefitra Jehovah, Fa mampietry ny ratsy fanahy hatramin’ ny tany.
Krotke podpira Gospod, hudobne potiska noter do tal.
7 Mihirà fiderana ho an’ i Jehovah; Mankalazà an’ Andriamanitsika amin’ ny lokanga,
Pojte hvalne pesmi Gospodu, na strune prepevajte našemu Bogu.
8 Izay manaron-drahona ny lanitra, Izay mamboatra ranonorana ho amin’ ny tany, Izay mampaniry ahitra ny tendrombohitra,
On zagrinja z gostimi oblaki nebesa; dež napravlja zemlji, daje, da seno rodevajo gore.
9 Manome hanina ho an’ ny biby Izy Sy ho an’ ny zana-goaika izay mitaraina.
Živež svoj daje živini, mladim krokarjem, ki čivkajo.
10 Tsy ny herin’ ny soavaly no mahafinaritra Azy, Ary tsy ny tongotry ny olona no sitrany.
Moči konjeve se ne veseli, stegna odličnega moža mu niso po volji;
11 Jehovah mankasitraka izay matahotra Azy, Dia izay manantena ny famindram-pony.
Po volji so Gospodu boječi se njega, kateri imajo nado v milosti njegovi.
12 Mankalazà an’ i Jehovah, ry Jerosalema ô; Miderà an’ Andriamanitrao, ry Ziona ô.
S hvalo slávi Jeruzalem Gospoda, hvali Boga svojega, o Sijon.
13 Fa manamafy ny hidim-bavahadinao Izy, Sady mitahy ny zanakao eo afovoanao.
Ker zapahe tvojih vrát utrjuje, sinove tvoje blagoslavlja sredi tebe.
14 Mahatonga ny fari-taninao ho fiadanana Izy; Vokisany vary tsara indrindra ianao.
Mir daje pokrajinam tvojim, z mozgom pšenice te siti.
15 Mampandeha ny didiny ho amin’ ny tany Izy; Miely faingana dia faingana ny teniny.
Ko pošlje govor svoj na zemljo, urno izteče beseda njegova.
16 Mandatsaka oram-panala tahaka ny landihazo Izy; Mampiely fanala tahaka ny lavenona Izy.
Sneg daje kakor volno, slano razsiplje kakor pepél.
17 Mandatsaka ny havandrany ta-haka ny sombintsombin-javatra Izy; Iza no maharitra ny hatsiakany?
Led svoj meče dol, kakor koščke; pred mrazom njegovim kdo prebije?
18 Mamoaka ny teniny Izy ka mampiempo ireny; Mampifofofofo ny rivony Izy, dia mandriaka ny rano.
Besedo svojo pošlje in jih raztaja; kakor hitro pihne veter svoj, iztekó vodé.
19 Milaza ny teniny amin’ i Jakoba Izy Ary ny didiny sy ny fitsipiny amin’ Isiraely.
Besede svoje naznanja Jakobu; postave svoje in pravice svoje Izraelu.
20 Tsy nanao toy izany tamin’ izay firenena hafa Izy; Ary ny fitsipiny tsy mba fantatr’ ireny. Haleloia.
Ni storil tako nobenemu narodu; zatorej ne poznajo tistih pravic. Aleluja.

< Salamo 147 >