< Salamo 126 >
Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.
2 Fahizay dia feno hehy ny vavantsika Sy fihobiana ny lelantsika; Dia natao tany amin’ ny Jentilisa hoe: Zava-dehibe no nataon’ i Jehovah ho an’ ireny.
Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.
3 Eny, zava-dehibe no nataon’ i Jehovah ho antsika, Ka dia faly isika.
Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.
4 Tanteraho, Jehovah ô, ny ham-podiana anay avy amin’ ny fahababoana, Tahaka ny fiverenan’ ny riaka any amin’ ny tany atsimo.
Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.
5 Izay mamafy am-pitomaniana Dia hijinja am-pifaliana.
Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.
6 Mandeha mitomany mitondra ny voa afafiny izy, Fa hiverina mitondra ny amboarany amin’ ny fihobiana kosa.
Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.