< Salamo 102 >
1 Fivavaky ny ory, raha reraka izy ka mandoatra ny alahelony eo anatrehan’ i Jehovah. Jehovah ô, henoy ny fivavako, Ary aoka hankeo aminao ny fitarainako.
Molitev za ubozega, ko je v stiski in pred Gospoda izliva premišljevanje svoje. Gospod, čuj molitev mojo, in vpitje moje pridi do tebe.
2 Aza manafina ny tavanao amiko amin’ ny andro fahoriako; Atongilano amiko ny sofinao; Amin’ ny andro itarainako dia faingàna hamaly ahy.
Ne skrivaj mi obličja svojega, ko sem v stiski; nagni mi uho svoje, ko kličem; naglo me usliši.
3 Fa levon-ko setroka ny androko Ary ny taolako mahamay tahaka ny forohana.
Ker ginejo kakor dim dnevi moji; in kosti moje se sušé kakor pogorišče.
4 Taninina tahaka ny ahitra ny foko ka malazo; Fa hadinoko na dia ny fihinanan-kanina aza.
Zadeto vene kakor trava srce moje, ker pozabljam použivati svojo jed.
5 Noho ny fisentoan’ ny foko Ny taolako miraikitra amin’ ny hoditro.
Od glasú zdihovanja mojega drži se kost moja mojega mesa.
6 Tahaka ny sama any an-efitra aho, Ary tahaka ny vorondolo any an-tanànaolo.
Podoben sem pelikanu v puščavi; kakor sova sem v podrtinah.
7 Tsy mahita tory aho Sady tahaka ny tsikirity irery eo an-tampontrano.
Vedno sem podoben samotnemu vrabcu na strehi.
8 Mandatsa ahy mandrakariva ny fahavaloko. Izay misafoaka amiko dia manao ahy ho fiozonana.
Ves dan me sramoté sovražniki moji; zoper mene divjajoč prisezajo pri meni.
9 Fa lavenona no nohaniko tahaka ny mofo; Ary ny zavatra nosotroiko noharoharoiko ny ranomasoko,
Ker pepel jem kakor kruh; in pijače svoje mešam z jokom.
10 Noho ny fahaviniranao sy ny fahatezeranao; Fa naingainao aho, kanefa natontanao indray.
Zaradi nevolje tvoje in srdite jeze tvoje; ker vzdignil si me in vrgel me na tla.
11 Ny androko dia tahaka ny aloka efa mandroso; Ary efa malazo tahaka ny ahitra aho.
Dnevi moji so podobni senci, ki se je nagnila; in jaz sem se posušil kakor trava.
12 Nefa Hianao, Jehovah ô, mipetraka manjaka mandrakizay; Ary ny fahatsiarovana Anao mihatra amin’ ny taranaka fara mandimby.
Ti pa, Gospod, ostajaš vekomaj, in spomin tvoj od roda do roda.
13 Hianao hitsangana ka hamindra fo amin’ i Ziona; Fa efa andro hamindram-po aminy izao; Eny, tonga ny fotoana.
Ti bodeš vstal in usmilil se Sijona, ker čas je storiti mu milost, ker prišel je čas določeni,
14 Fa sitraky ny mpanomponao ny vatony, Sady malahelo ny vovo-taniny izy.
Ko se naj hlapci tvoji veselé njegovega kamenja, in milost storé njegovemu prahu;
15 Hatahotra ny anaran’ i Jehovah ny jentilisa, Ary ny mpanjaka rehetra amin’ ny tany hatahotra ny voninahitrao;
Da česté narodi ime Gospodovo, in vsi kralji zemlje čast tvojo.
16 Fa Jehovah nanangana an’ i Ziona; Niseho tamin’ ny voninahiny Izy;
Ko bode Gospod zidal Sijon in prikazal se v časti svoji,
17 Nijery ny fivavaky ny mahantra Izy Ka tsy nanevateva ny fivavany.
Ozrl se bode v nazega molitev, in ne bode zametal njih molitve.
18 Hosoratana ho an’ ny taranaka mandimby izany; Ary izay firenena mbola hoforonina no hidera an’ i Jehovah;
Zapiše se naj to naslednjemu rodu, da ljudstvo poživljeno hvali Gospoda.
19 Fa Izy nitazana tany amin’ ny fitoerany masìna any amin’ ny avo. Tany an-danitra no nitsinjovan’ i Jehovah ny tany,
Ker pogledal bode z višave svetosti svoje Gospod, ozrl se z nebés na zemljo.
20 Mba hihaino ny fisentoan’ ny mpifatotra Sy hanafaka izay voatendry ho faty,
Da usliši jetnika zdihovanje, da oprosti njé, ki se že izdajajo smrti;
21 Mba hotorina any Ziona ny anaran’ i Jehovah, Ary ny fiderana Azy any Jerosalema,
Da oznanjajo na Sijonu ime Gospodovo, in hvalo njegovo v Jeruzalemu,
22 Rehefa tafangona ny firenena Sy ny fanjakana maro hanompo an’ i Jehovah.
Ko se zbirajo ljudstva in kralji čestit Gospoda.
23 Efa nahaketraka ny heriko tany an-dalana Izy; Efa nahafohy ny androko Izy;
Pobija sicer na tem poti moči moje, dnî moje krajša,
24 Hoy izaho: Andriamanitro ô; aza maka ahy an-tenatenan’ ny androko; Ny taonanao mihatra amin’ ny taranaka fara mandimby.
Ali govorim: Bog moj mogočni, ne vzemi me v sredi mojih dnî; skozi vse rodove so dnevi tvoji,
25 Tany aloha no nanorenanao ny tany; Ary asan’ ny tananao ny lanitra.
Predno si ustanovil zemljo, in so bila nebesa delo tvojih rok;
26 Ireo dia ho levona, fa Hianao no maharitra; Izy rehetra ho rovitra toy ny fitafiana; Toy ny lamba no hanovanao azy, ka hovana izy;
Tisto bode prešlo, ti pa ostaneš; tisto, pravim, vse postara se kakor oblačilo; kakor obleko jih izpremeniš in izpremené se.
27 Fa Hianao no tsy miova, Ary ny taonanao no tsy ho tapitra.
Ti pa si isti, in let tvojih ni konca.
28 Ny zanaky ny mpanomponao handry fahizay, Ary ny taranany hampitoerina eo anatrehanao.
Sinovi hlapcev tvojih bodo prebivali, in njih seme se utrdi pred teboj.