Ohabolana 6
1 Anaka, raha niantoka ny namanao ianao Ary nandray tanana hiantoka ny hafa,
Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu,
2 Ka voafandriky ny teny naloaky ny vavanao ianao Sady voasingotry ny teny naloaky ny vavanao,
Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih.
3 Dia izao no ataovy, anaka, ka afaho ny tenanao (Satria efa mby eo an-tanan’ ny namanao ianao): Andeha mihohoka sy mifona mafy amin’ ny namanao.
Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega.
4 Aza avela hatory akory ny masonao, Ary aza avela hilondolondo ny hodimasonao.
Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema.
5 Afaho ny tenanao toy ny gazela miala amin’ izay mihazona azy, Ary toy ny voron-kely miala amin’ ny tanan’ ny mpamandrika.
Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru.
6 Mandehana any amin’ ny vitsika, ry ilay malaina; Diniho ny fanaony, ka mba hendre;
Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj.
7 Tsy manana komandy ireny, Na mpifehy, na mpanapaka,
Nema voða ni upravitelja ni gospodara;
8 Nefa mamory ny haniny raha fahavaratra izy, Ary manangona ny fihinany amin’ ny fararano.
I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.
9 Mandra-pahoviana no mbola handry ihany ianao, ry ilay malaina? Rahoviana no hifoha amin’ ny torimasonao ianao?
Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
10 Mbola hatory kely ihany, mbola ho renoka kely ihany, Ary mbola hanohon-tanana kely hatory,
Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
11 Dia ho tonga toy ny lehilahy mimaona hamely ny alahelonao, Ary ny fahantranao ho toy ny jiolahy.
Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
12 Ny olona tena ratsy fanahy sy mpanao ratsy Dia ilay mandehandeha manao vava ratsy,
Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
13 Izay mami-maso sy manao famantarana amin’ ny tongony Ary manao baiko amin’ ny rantsan-tànany;
Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
14 Fahafetsena no ao am-pony, Mihevi-dratsy mandrakariva izy Sady mamafy ady.
Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
15 Ary noho izany dia ho avy tampoka kosa ny loza hanjo azy; Ho torotoro tampoka izy, ka tsy hisy fahasitranana.
Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
16 Izao enina izao no halan’ i Jehovah, Eny, fito no ataony ho fahavetavetana:
Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:
17 Ny maso miavonavona, ny lela fandainga, Ary ny tanana mandatsa-drà marina,
Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,
18 Ny fo mamoron-tsain-dratsy, Ny tongotra malaky mihazakazaka hanao ratsy,
Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,
19 Ny mamoaka lainga ho vavolombelona tsy marina, Ary ny mamafy ady ao amin’ ny rahalahy.
Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.
20 Anaka, tandremo ny didin-drainao, Ary aza mahafoy ny lalàn-dreninao.
Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
21 Afatory amin’ ny fonao mandrakariva ireo, Ary afehezo eo am-bozonao,
Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla.
22 Raha mandeha ianao, dia hitari-dalana anao ireo; Raha mandry ianao, dia hiambina anao; Ary raha mifoha ianao, dia hamelona eritreritra anao.
Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te;
23 Fa jiro ny didy, ary fanazavana ny lalàna, Ary lalan’ aina ny anatra famaizana,
Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava;
24 Hiarovana anao amin’ ny vehivavy ratsy fanahy, Ary amin’ ny fandroboan’ ny lelan’ ny vahiny janga.
Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða.
25 Aoka ny fonao tsy haniry ny hatsaran-tarehiny; Ary aoka tsy hahazo anao amin’ ny hodimasony izy.
Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim.
26 Fa noho ny vehivavy mpijangajanga no mila tsy hananan’ ny lehilahy sombi-mofo, Ary ny amin’ ny vadin’ ny olona no mihaza ny aina soa.
Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.
27 Mahatondra afo ao an-tratran’ akanjony va ny olona, Ka tsy ho may ny akanjony?
Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?
28 Misy mahadia vain’ afo va, Ka tsy ho may ny tongony?
Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?
29 Dia toy izany izay mankamin’ ny vadin’ ny namany; Tsy maintsy hampijalina izay mikasika azy.
Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne.
30 Tsy avelan’ ny olona ho afa-maina ny mpangalatra, Raha maka zavatra hahavoky ny tenany izy, na dia noana aza;
Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan;
31 Fa raha azo izy, dia hampanoneriny fito heny Ka hanome ny fananana rehetra ao an-tranony.
Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega.
32 Izay mijangajanga amin’ ny vehivavy dia tsy ampy saina; Izay ta-hanimba tena no manao izany.
Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini;
33 Voakapoka sy afa-baraka izy Ary tsy ho afaka amin’ ny tondro-molotra.
Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati.
34 Fa ny fahasaro-piaro dia mampirehitra ny fahatezeran-dehilahy, Koa tsy hamindra fo izy amin’ ny andro hamaliany.
Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete;
35 Tsy handray vola ho enti-manalady akory izy, Ary tsy hety, na dia omenao fanambatambazana be aza.
Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati.
