Ohabolana 22
1 Aleo ho tsara laza toy izay ho be harena, Ary tsara ny fitia noho ny volafotsy sy ny volamena.
Bolje je ime nego veliko bogatstvo, i milost je bolja nego srebro i zlato.
2 Mihaona ny manan-karena sy ny malahelo; Fa Jehovah no Mpanao azy roa tonta.
Bogat i siromah sretaju se; obojicu je Gospod stvorio.
3 Ny mahira-tsaina mahatsinjo ny loza ka miery; Fa ny kely saina kosa mandroso ka voa.
Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju.
4 Ny valin’ ny fanetren-tena sy ny fahatahorana an’ i Jehovah Dia harena sy voninahitra ary fiainana.
Smjernosti i strahu Gospodnjemu plata je bogatstvo i slava i život.
5 Tsilo sy fandrika no amin’ ny alehan’ ny maditra; Fa izay te-hiaro ny ainy dia manalavitra izany.
Trnje i zamke su na putu opakoga; ko èuva dušu svoju, biæe daleko od toga.
6 Zaro amin’ izay lalana tokony halehany ny zaza, Ka na rehefa antitra aza izy, dia tsy hiala amin’ izany.
Uèi dijete prema putu kojim æe iæi, pa neæe otstupiti od njega ni kad ostari.
7 Ny manan-karena dia manapaka ny malahelo, Ary izay misambotra dia mpanompon’ ny mampisambotra.
Bogat gospodari nad siromasima, i ko uzima u zajam biva sluga onomu koji daje.
8 Izay mamafy heloka dia hijinja fahoriana, Ary ho levona ny tsorakazon’ ny fahatezerany.
Ko sije bezakonje žeæe muku, i pruta gnjeva njegova nestaæe.
9 Izay manana maso miantra hotahina, Satria anomezany ho an’ ny malahelo ny haniny.
Blago oko biæe blagosloveno, jer daje hljeba svojega ubogomu.
10 Roahy ny mpaniratsira, dia ho afaka ny fifandirana, Eny, hitsahatra ny ady sy ny fahafaham-baraka.
Otjeraj potsmjevaèa, i otiæi æe raspra i prestaæe svaða i sramota.
11 Izay tia fahadiovam-po, dia milaza soa ny molony. Sady sakaizan’ ny mpanjaka izy.
Ko ljubi èisto srce, i èije su usne ljubazne, njemu je car prijatelj.
12 Ny mason’ i Jehovah miaro ny manam-pahalalana; Fa ny tenin’ ny mpivadika dia foanany.
Oèi Gospodnje èuvaju znanje, a poslove bezakonikove obara.
13 Hoy ny malaina: Misy liona any ivelany; Ho fatin’ ny sasany any an-dalambe aho.
Ljenivac govori: lav je napolju; nasred ulice poginuo bih.
14 Ny vavan’ ny vehivavy jejo dia lavaka lalina; Izay voaozon’ i Jehovah no ho latsaka ao.
Usta su tuðih žena jama duboka; na koga se gnjevi Gospod, onamo æe pasti.
15 Miraikitra amin’ ny fon’ ny zaza ny hadalana; Fa ny tsorakazo famaizana no hampanalavitra izany aminy.
Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara ukloniæe ga od njega.
16 Izay mampahory ny malahelo dia mampitombo ny hareny; Fa izay manome ho an’ ny manana kosa dia mampihena ny hareny.
Ko èini krivo siromahu da umnoži svoje, i ko daje bogatome, zacijelo æe osiromašiti.
17 Atongilano ny sofinao, ka henoy ny tenin’ ny hendry, Ary ampitandremo ny fahalalako ny fonao;
Prigni uho svoje i slušaj rijeèi mudrijeh ljudi, i srce svoje privij k nauci mojoj.
18 Fa mahafinaritra raha voatahirinao ao an-kibonao izany, Koa aoka samy ho eo amin’ ny molotrao.
Jer æe ti biti milina ako ih složiš u srce svoje, ako sve budu poreðane na usnama tvojim.
19 Hianao dia ianao no nampahafantariko izany, Mba hitokianao amin’ i Jehovah.
Da bi ti uzdanje bilo u Gospoda, kazujem ti ovo danas, a ti tako èini.
20 Tsy efa nanoratra zava-tsoa ho anao va aho, Izay misy hevitra tsara sy fahalalana,
Nijesam li ti napisao znamenite stvari za savjete i znanje,
21 Mba hampahafantariko ny fahamarinan’ ny teny mahatoky ianao, Sy hahazoanao teny holazaina amin’ izay naniraka anao?
Da bih ti pokazao tvrðu istinitijeh rijeèi da bi mogao istinitijem rijeèima odgovarati onima koji pošlju k tebi?
22 Aza manosihosy ny malahelo, saingy malahelo izy; Ary aza dia manifakifa ny ory eo am-bavahady;
Ne otimaj siromahu zato što je siromah, i ne zatiri nevoljnoga na vratima.
23 Fa Jehovah anie ka hisolo vava azy amin’ ny adiny. Ary hanimba ny ain’ izay manimba azy.
Jer æe Gospod braniti njihovu stvar, i oteæe dušu onima koji njima otimaju.
24 Aza misakaiza amin’ ny olona mora tezitra, Ary aza miara-dia amin’ ny olona foizina,
Ne druži se s èovjekom gnjevljivijem i ne idi sa žestokim,
25 Fandrao ianao mianatra ny fanaony Ka mahazo fandrika ho an’ ny ainao.
Da se ne bi navikao na putove njegove i metnuo zamke na dušu svoju.
26 Aza mety ho isan’ ny mifandray tanana, Na izay mianto-trosa;
Ne budi od onijeh koji ruku daju, koji se jamèe za dugove.
27 Raha tsy manan-kaloa ianao, Nahoana no dia halainy ny lafika andrianao?
Ako nemaš èim platiti, zašto da se odnese postelja ispod tebe?
28 Aza manakisaka ny fari-tany ela, Izay naorin’ ny razanao.
Ne pomièi stare meðe, koju su postavili oci tvoji.
29 Mahita olona mailaka amin’ ny raharahany va ianao? Eo anatrehan’ ny mpanjaka no hitsanganany, Fa tsy hitsangana eo anatrehan’ ny olona ambany izy.
Jesi li vidio èovjeka ustaoca na poslu? Taki æe pred carevima stajati, a neæe stajati pred prostacima.
