Joba 9
1 Dia namaly Joba ka nanao hoe:
A Jov odgovori i reèe:
2 Fantatro tokoa fa izany no izy; Fa aiza no hahamarina ny zanak’ olombelona eo anatrehan’ Andriamanitra?
Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom?
3 Raha te-hifandahatra aminy izy, dia tsy mahavaly teny Azy na dia iray amin’ ny arivo aza.
Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu.
4 Hendry am-po Izy sady matanjaka amin’ ny hery; iza no nikiry nanohitra Azy ka tsy naninona?
Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan?
5 Izay mamindra tendrombohitra, nefa ireny tsy mahalala akory, izay mamadika azy amin’ ny fahatezerany,
On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom;
6 Ary mampihorohoro ny tany ho afaka amin’ ny fitoerany, ka mihozongozona ny andriny;
On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
7 Mandidy ny masoandro Izy, ka tsy miposaka iny, ary manisy tombo-kase manafina ny kintana;
On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde;
8 Sady Izy irery ihany no mamelatra ny lanitra sy mandia ny onjan-dranomasina;
On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
9 Manao ireo kintana lehibe Izy, dia ny Bera sy ny Telonohorefy ary ny Ikotokelimiadilaona sy ireo kintana maro any atsimo,
On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu;
10 Ary manao zava-dehibe tsy takatry ny saina, eny, fahagagana tsy hita isa.
On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
11 Indro, mandalo ahy Izy, nefa tsy hitako; Ary mihelina Izy, nefa tsy fantatro.
Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim.
12 Indro, mipaoka Izy, ka iza no mahasakana Azy? Iza no hanao aminy hoe: Inona no ataonao?
Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš?
13 Andriamanitra tsy mampitony ny fahatezerany; Ny mpanampy an-dRahaba aza dia mitanondrika eo ambaniny.
Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici.
14 Mainka fa izaho tsy mahavaly Azy, na mahafidy teny hifandaharako aminy;
A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega?
15 Fa na dia marina aza aho, dia tsy hahavaly tsy akory; Hifona amin’ Ilay manana ady amiko no hany heriko.
Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.
16 Raha mba niantso aho, ka namaly ahy aza Izy, dia tsy ho nino aho fa hanaiky ny fitarainako Izy.
Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj.
17 Fa manorotoro ahy amin’ ny tafio-drivotra Izy ka manamaro ny feriko tsy ahoan-tsy ahoana.
Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
18 Sady tsy avelany haka aina akory aho, fa vokisany zava-mangidy.
Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama.
19 Raha ny amin’ ny herin’ ny mahery, dia: Indro ary! Ary ny amin’ ny fitsarana: Iza no hifandahatra amiko?
Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti?
20 Na dia marina aza aho, dia hanameloka ahy ihany ny vavako; Ary na dia tsy manan-tsiny aza aho, dia hanao ahy ho meloka Izy.
Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao.
21 Marina aho, ataoko tsinontsinona ny aiko; Tsy ahoako izay ho velona.
Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj.
22 Tsy misy hafa aminy, ka izany no nanaovako hoe: Ny marina sy ny meloka dia samy aringany avokoa.
Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.
23 Raha misy loza mahafaty tampoka, dia mihomehy ny fizahan-toetra ny marina Izy.
Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.
24 Ny tany efa voatolotra ho eo an-tànan’ ny ratsy fanahy; Manarona ny tavan’ ny mpitsara eo Izy; Raha tsy Izy no manao izany, dia iza, kosa ary?
Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
25 Ny androko dia faingana noho ny tsimandoa; Lasa ireny ka tsy nahita soa akory.
Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
26 Mihelina tahaka ny lakana faingam-pandeha izy, tahaka ny voromahery mipaoka hanina.
Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu.
27 Raha hoy izaho: Hanadino ny alaheloko aho, hitsahatra tsy hanjonitra aho ka ho miramirana,
Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se;
28 Dia mahatsiravina ahy ny fahoriako rehetra; Fantatro fa tsy hataonao ho tsy manan-tsiny aho.
Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati.
29 Tsy maintsy hatao ho meloka ihany aho, koa nahoana aho no hanasa-tena foana?
Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud?
30 Na dia mandro amin’ ny oram-panala aza aho ka manadio ny tanako amin’ ny ranon-davenona,
Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje,
31 Dia hanitrika ahy any am-pahitra miaraka amin’ izay Hianao, ka hataon’ ny fitafiako ho zava-betaveta aho.
Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine.
32 Fa tsy olona tahaka ahy Izy ka ho azoko valiana hifanatrehanay amin’ ny fitsarana.
Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
33 Tsy misy mpanelanelana anay Hametraka ny tànany aminay roa tonta.
Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu.
34 Aoka hanaisotra ny tsorakazony amiko Izy, ary aoka tsy hampahatsiravina ahy ny fampitahorany,
Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
35 Dia hiteny aho ka tsy hatahotra Azy; Fa fantatro fa tsy hatahotra foana aho.
Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.
