Joba 3
1 Rehefa afaka izany, dia niloa-bava Joba ka nanozona ny androny
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2 nanao hoe:
poče svoju besjedu i reče:
3 Foàna anie ny andro nahaterahako sy ny alina izay nanao hoe: Misy zazalahy vao torontoronina!
“O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
4 Izany andro izany dia aoka ho maizina, ary aoka tsy hitady azy Andriamanitra any ambony; ary aoka tsy hisy mazava hamirapiratra aminy;
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
5 Aoka ny aizina sy ny aloky ny fahafatesana hahalasa azy indray; Aoka ny rahona hitatao eo amboniny; Aoka izay zavatra mahamaizina ny andro hampahatsiravina azy.
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
6 Izany alina izany aoka ny aizim-pito hisambotra azy; Aoka tsy hiara-mifaly amin’ ny andron’ ny taona izy. Ary tsy ho tonga amin’ ny isan’ ny volana;
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
7 Indro izany alina izany aoka ho momba izy; Aoka tsy ho velona ao ny hoby;
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
8 Aoka hanozona azy ny mpanozona andro, Izay mahay mamoha ny dragona;
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
9 Aoka ho maizina ny kintan’ ny marainany; Aoka hiandry ny mazava izy, nefa tsy hisy, ary aoka tsy ho faly mahita ny hodimason’ ny maraina izy,
Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
10 Satria tsy nanidy ny varavaran’ ny kibon’ ineny izy ka tsy nanafina fahoriana tamin’ ny masoko.
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
11 Nahoana re aho no tsy maty hatrany am-bohoka e, ary tsy niala aina, fony vao nivoaka avy tany an-kibo e?
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
12 Nahoana no nisy lohalika niandry ahy? Ary nahoana no nisy nono hinonoako?
Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
13 Fa raha tsy izany, dia efa nandry aho toy izay ka niadana, eny, natory aho ka afa-tsasatra,
U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
14 Teo amin’ ny mpanjaka sy ny mpanolo-tsaina avy amin’ ny tany, izay nanao ireny tanàna efa rava,
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
15 Na teo amin’ ny andriandahy izay manana volamena sady mameno volafotsy ny tranony;
ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
16 Na efa tsy ary toy ny zaza tsy tonga volana aho ka nafenina, dia toy ny zaza izay tsy nahita ny mazava akory.
Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
17 Any no itsaharan’ ny ratsy fanahy tsy hampitebiteby, ary any ny reraka no afa-tsasatra;
Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
18 Miara-miadana avokoa ny mpifatotra; Tsy mandre ny feon’ ny mpampiasa izy.
Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
19 Samy any ny kely sy ny lehibe, Ary ny mpanompo dia afaka amin’ ny tompony.
Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
20 Nahoana no fahazavana no mba omena ny reraka, ary fiainana ho an’ izay latsaka amin’ ny fangidiana?
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
21 Izay miandry fahafatesana, nefa tsy avy izy, sady mitady azy mihoatra noho ny fitady harena nafenina:
koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
22 Izay faly indrindra sady ravoravo, raha mahita ny fasana,
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
23 Dia olona izay mandeha ao amin’ ny maizina sady voafefin’ Andriamanitra manodidina.
Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
24 Fa mialoha ny haninkaniko ny fitolokoko, ary migororoana toy ny rano ny fidradradradrako;
Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
25 Fa Izay atahorako no mahazo ahy, ary izay angovitako no manjo ahy.
Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
26 Tsy mbola nahita fiadanana na fitsaharana na fakàna aina akory aza aho, dia tonga indray ny tebiteby.
Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
