< Joba 22 >
1 Dia namaly Elifaza Temanita ka nanao hoe:
A Elifas Temanac odgovori i reèe:
2 Mahasoa an’ Andriamanitra va ny olona? Tsia, fa mahasoa ny tenany ihany ny olon-kendry.
Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar.
3 Mampaninona ny Tsitoha moa, raha marina ianao, sa misy tombony ho Azy, raha ataonao tsy misy diso ny alehanao?
Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane?
4 Moa ny fahatahoranao Azy va no ananarany anao, sy ifanatrehany aminao amin’ ny fitsarana?
Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji?
5 Tsy be va ny faharatsianao, sady tsy hita isa ny helokao?
Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja?
6 Fa efa naka tsatòka tsy ahoan-tsy ahoana tamin’ ny rahalahinao ianao ka nanendaka ny akanjon’ ny mahantra.
Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh.
7 Tsy nanome rano hosotroin’ ny mangetaheta ianao sady tsy nahafoy hanina ho an’ ny noana.
Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba.
8 Fa ny olona sandriana ihany no nanana ny tany; Ary ny manan-kaja ihany no nitoetra teo.
Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj.
9 Efa nampialainao maina ny mpitondratena. Ary tapahina ny sandrin’ ny kamboty.
Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si.
10 Koa noho izany dia misy fandrika manodidina anao, ary ny fahatahorana dia mampihorohoro anao tampoka;
Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada.
11 Moa tsy ianao va ny maizina Sy ny rano mandriaka mandifotra anao?
I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te.
12 Tsy avo tahaka ny lanitra va Andriamanitra? Jereo ny hahavon’ ny kintana, endrey ny hahavony!
Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko.
13 Nefa hoy ianao: Ataon’ Andriamanitra ahoana no fahafantatra? Mahay mitsara ary ankoatry ny rahona maizina va Izy?
Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi?
14 Ny rahona matevina manakona Azy, ka tsy mahita Izy; Ary mandehandeha eny amin’ ny lanitra Izy.
Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom.
15 Moa hizotra amin’ ny lalana izay nalehan’ ny olona fahagola va ianao? Dia ilay nalehan’ ny olona ratsy fanahy.
Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici,
16 Izay nesorina alohan’ ny androny, ka nindaosin’ ny riaka ny fanorenany,
Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu?
17 Dia ireo izay manao tamin’ Andriamanitra hoe: Mialà aminay! Ary inona no azon’ ny Tsitoha atao ho anay?
Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi?
18 Kanefa Izy no efa nameno zava-tsoa ny tranony ho lavitra ahy anie ny fisainan’ ny ratsy fanahy!
A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene.
19 Ny marina mahita ka mifaly, Ary ny tsy manan-tsiny mihomehy ireny hoe:
Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se.
20 Marina tokoa fa efa rava ny fahavalontsika, ary ny hareny betsaka efa levon’ ny afo.
Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj.
21 Mifankazara amin’ ny Tsitoha ianao, dia hiadana; Izany no hahatongavan’ ny soa aminao.
Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro.
22 Masìna ianao, mandraisa fampianarana avy amin’ ny vavany, ary alatsaho ao am-ponao ny teniny.
Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom.
23 Raha miverina aminy ianao, dia haorina tsara, eny, raha ampanalavirinao ny lainao ny heloka.
Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje,
24 Ario eny amin’ ny vovoka ny akoram-bolamena sy ny akoram-bolafotsy, eny, ario eny amin’ ny vato eny an-dohasahan-driaka ny volamena avy any Ofira;
Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka.
25 Fa ny Tsitoha no ho akoram-bolamenanao sy akoram-bolafotsinao, Ary ho volafotsy mamirapiratra ho anao.
I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja.
26 Fa amin’ izany dia hiravoravo amin’ ny Tsitoha ianao ka hanandratra ny tavanao amin’ Andriamanitra.
Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje.
27 Raha mifona aminy ianao, dia hihaino anao Izy; Ary ny voadinao dia hefainao.
Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš.
28 Ary raha misy kasainao hatao, dia hotanterahina aminao, ary hamirapiratra amin’ ny lalanao ny mazava.
Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo.
29 Raha misy mietry, dia hataonao hoe: Misandrata; fa ny manetry tena hovonjeny.
Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju.
30 Hanafaka ny olona meloka Izy, eny, ny fahadiovan’ ny tananao no hamonjena azy.
Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih.