Joba 21
1 Dia namaly Joba ka nanao hoe:
A Jov odgovori i reèe:
2 Mihainoa dia mihainoa ny teniko, Ary aoka izany no ho fampiononanareo ahy.
Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha.
3 Mandefera amiko ianareo, fa mba hiteny kosa aho izao; Ary rehefa tapitra ny teniko, dia mandatsalatsà ihany indray ianareo.
Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.
4 Raha ny amiko, moa ny ataon’ ny olona va no itarainako? Ary raha izany, nahoana no hahalefitra ny fanahiko?
Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?
5 Jereo aho, dia aoka ho talanjona ianareo, ary mitampena vava.
Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.
6 Eny, raha mahatsiaro izany aho, dia raiki-tahotra, sady toran-kovitra ny tenako:
Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
7 Nahoana no velona ny ratsy fanahy ka sady tratrantitra no be hery?
Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?
8 Ny zanany koa mitomoetra tsara eo anatrehany, ary ny zafiny eo anoloany.
Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima.
9 Ny ankohonany miadana ka tsy manan-tahotra, ary ny tsorakazon’ Andriamanitra tsy mamely azy.
Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
10 Ny ombilahiny mampiteraka ka mahavanona; Ny ombivaviny miteraka ka tsy mamotsotra.
Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
11 Mamoaka ny zanany madinika toy ny ondry aman’ osy izy, ka mikoriana ny zanany.
Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
12 Mihoby mitondra ampongatapaka sy lokanga izy ary mifaly amin’ ny feon-tsodina.
Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
13 Mandany ny androny amin’ ny fahafinaretana izy; Amin’ ny indray mipi-maso monja no idinany any amin’ ny fiainan-tsi-hita. (Sheol h7585)
Provode u dobru dane svoje, i zaèas slaze u grob. (Sheol h7585)
14 Kanefa anie ireo no manao amin’ Andriamanitra hoe: Mialà aminay! Fa tsy mba irinay ny hahalala ny lalanao.
A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje.
15 Zinona izay Tsitoha, no hotompoinay? Ary inona no soa ho azonay, raha mivavaka aminy?
Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?
16 Indro, tsy avy amin’ ny tenany ihany ny fahafinaretany! Ho lavitra ahy anie ny fisainan’ ny ratsy fanahy!
Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene.
17 Indraindray foana no mba maty ny jiron’ ny ratsy fanahy, sy tonga ny loza manjo azy. Ary amelaran’ Andriamanitra fandrika ireny noho ny fahatezerany,
Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?
18 Ka tonga tahaka ny mololo voatetika indaosin’ ny rivotra izy sy tahaka ny akofa entin’ ny tafio-drivotra.
Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
19 Andriamanitra, hoy ianareo, mbola hampijaly ny zanany noho ny helodrainy! Tsia; fa ny tenan’ ireny ihany no aoka hovaliany, mba hahalalany.
Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete?
20 Aoka ny masony ihany no hahita ny loza manjo azy, ary aoka ny tenany ihany no hisotro ny fahatezeran’ ny Tsitoha.
Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega?
21 Fa mampaninona azy moa ny amin’ ny taranany mandimby azy, raha tapaka ny isan’ ny androny?
Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
22 Moa Andriamanitra va no hampianarim-pahalalana, nefa Izy no mitsara ny any an-danitra aza?
Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima?
23 Maty ny anankiray, raha tsy mbola mihena ny fahatanjahany, sady miadana tokoa ka tsy manana ahiahy;
Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi.
24 Feno ronono ny fitoeran-drononony, ary vonton-tsoka ny taolany.
Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
25 Ary ny anankiray maty amin’ ny fahorian’ ny fanahiny kosa ka tsy mba nanandrana soa akory.
A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra.
26 Samy mandry ao amin’ ny vovoka izy roa tonta, ka feno olitra ny tenany.
Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
27 Indro, fantatro ny hevitrareo sy ny saim-petsy amelezanareo ahy;
Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo.
28 Fa hoy ianareo: Aiza ny tranon’ ny mpitohatoha? Ary aiza ny lay fitoeran’ ny ratsy fanahy?
Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
29 Kanefa tsy mba nanontany tamin’ ny mpandeha amin’ ny tany lavitra va ianareo? Ary tsy heverinareo va ny zava-mahagaga, ambaran’ Ireo hoe:
Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate,
30 Amin’ ny andro hahitan-doza dia voaaro ihany ny ratsy fanahy, ary amin’ ny andro fahatezerana dia enti-miala izy?
Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
31 Iza no hanambara ny lalany eo anatrehany? Ary raha misy zavatra nataony, iza no sahy hamaly azy?
Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio?
32 Ary ho entina ho eny an-tany fandevonana izy ka mbola hitazana ao am-pasana;
Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
33 Ho mamy aminy ny bainga any an-dohasaha, ary ny olona rehetra hanaraka azy, toy ny nandehanan’ ny maro tany alohany.
Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
34 Endrey! ity ianareo mba mampionona ahy foana! Ary ny famalianareo anefa, raha voasana tsara, dia lainga ihany!
Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?
