Joba 16

1 Dia namaly Joba ka nanao hoe:

A Jov odgovori i reèe:

2 Efa nandre zavatra maro toy izany aho; Mpampionona mahasorisorena foana ianareo rehetra.

Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci.

3 Efa tapitra va izay ny bedibedy foana? Sa mbola misy manesika anao hamaly ahy ihany?

Hoæe li biti kraj praznijem rijeèima? ili šta te tjera da tako odgovaraš?

4 Izaho kosa mba mahazo miteny tahaka anareo, raha mba tonga tahaka ahy ianareo; eny, mahazo manamboatra teny ho enti-mamely anareo aho ary mahazo mihifikifi-doha aminareo;

I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas rijeèi i mahati glavom na vas,

5 Mahazo mampahery anareo amin’ ny Vavako aho, ary mahazo mampitony ny alahelonareo ny fampiononana ataon’ ny molotro.

Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš.

6 Na dia miteny aza aho, dia tsy mitsahatra ny alaheloko; Ary na dia mangìna aza aho, dia tsy misy mihena izany.

Ako govorim, neæe odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoæe li otiæi od mene?

7 Fa ankehitriny efa nandreraka ahy Izy; Naringanao ny ankohonako rehetra.

A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj.

8 Ary efa nampifezaka ny tenako Hianao, ka dia vavolombelona amiko izany. Ary mitsangana hiampanga ahy ny fahahiazako, ka dia tondromaso akaiky izany.

Navukao si na me mrštine za svjedoèanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoèi mi u oèi.

9 Amin’ ny fahatezerany no amiravirany sy andrafiany ahy, mihidy vazana amiko Izy; Eny, miseho ho fahavaloko Izy ka mampivandravandra ny masony amiko;

Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguæe zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva oèima svojima na me.

10 Nisanasana vava tamiko ny olona; Latsa no nentiny namely ny takolako; Mitambatra hamely ahy izy.

Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me.

11 Efa voatolotr’ Andriamanitra ho amin’ ny ratsy fanahy aho, ary natsipiny ho eo an-tànan’ ny mpanota.

Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me.

12 Tamin’ ilay izaho tsy nanana ahiahy iny, dia nanorotoro ahy Izy; Nosamboriny tamin’ ny hatoko aho ka nomontsaniny, sady natsangany ho marika hokendreny.

Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu.

13 Manodidina ahy ny mpandefa zana-tsipìkany; Mamaky ny voako Izy ka tsy miantra ary manidina ny aferoko ho amin’ ny tany.

Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuè moju.

14 Bangabangainy lalandava aho, ka miroatra hamely ahy tahaka ny lehilahy mahery Izy.

Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak.

15 Lamba fisaonana no voazaitrako hanarona ny hoditro, ary nalàko baraka tamin’ ny vovoka ny tandroko.

Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju.

16 Ny tavako tera-menan’ ny fitomaniana, ary eo amin’ ny hodi-masoko ny aloky ny fahafatesana;

Lice je moje podbulo od plaèa, na vjeðama je mojim smrtni sjen;

17 Kanefa tsy misy eto an-tanako izay mba nalaina an-keriny; Ary madio ny fivavako.

Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja èista.

18 Ry tany ô, aza manarona ny rako, ary aoka tsy ho voahazona ny fitarainako!

Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu.

19 Fa na dia ankehitriny aza, indro, any an-danitra ny Vavolombeloko, eny, ny Vavolombeloko dia any amin’ ny avo.

I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini.

20 Na dia mihomehy ahy aza ny sakaizako, dia mamarin-dranomaso eo anatrehan’ Andriamanitra kosa aho,

Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu.

21 Mba hanamarina ahy olombelona eo anatrehany Izy sy hanafa-tsiny ahy zanak’ olombelona amin’ ny sakaizako.

O da bi se èovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin èovjeèiji s prijateljem svojim!

22 Fa rehefa lasa ny taona vitsy, dia handeha any amin’ ny lalana izay tsy hiverenako intsony aho.

Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neæu vratiti.