Joba 15
1 Dia namaly Elifaza Temanita ka nanao hoe:
A Elifas Temanac odgovori i reèe:
2 Tokony handahatra hevi-dravina va ny olon-kendry, ka hameno ny kibony amin’ ny rivotra avy any atsinanana va,
Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem,
3 Ary hamaly amin’ ny teny tsy mahasoa sy ny teny tsy mahatsara?
Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što?
4 Eny, foananao ny fahatahorana an’ Andriamanitra, ary tampenanao ny fivavahana eo anatrehany;
A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.
5 Fa ny helokao no manesika ny vavanao, ary mianatra ny lelan’ ny fetsy ianao.
Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.
6 Ny vavanao ihany no manameloka anao, fa tsy izaho; Ary ny molotrao ihany no mamely anao.
Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te.
7 Hianao va no voalohany izay nateraka ho olombelona? Na naloaky ny kibo talohan’ ny tendrombohitra va ianao?
Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan?
8 Isan’ ny mpihevitra teo amin’ Andriamanitra va ianao, ka voarombakao ho anao irery ny fahendrena?
Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost?
9 Inona no fantatrao, ka tsy mba fantatray koa, na saina azonao, ka tsy ato aminay koa?
Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?
10 Ny anti-panahy sy ny fotsy volo dia misy ato aminay, eny, olona ela niainana noho ny rainao aza.
I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega.
11 Ataonao ho tsinontsinona va ny fampiononana avy amin’ Andriamanitra sy ny teny natao aminao amin’ ny fahalemem-panahy?
Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?
12 Nahoana no dia entin’ ny fonao ianao? Ary nahoana no mipipy foana ny masonao,
Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje,
13 Ka miefonefona amin’ Andriamanitra ianao, sady miteniteny foana ny vavanao?
Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi?
14 Inona ny zanak’ olombelona no mba hadio izy? Ary izay tera-behivavy no mba ho marina?
Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav?
15 Indro, ireo anjeliny aza tsy mahatoky Azy, ary ny lanitra aza tsy madio eo imasony;
Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem;
16 Koa mainka fa izay vetaveta sy tena ratsy, dia ny olona izay misotro heloka toa rano!
Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu?
17 Hanambara aminao aho, ka mihainoa ahy fa izay efa hitako no holazaiko,
Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio,
18 Dia zavatra notorin’ ny olon-kendry, fa tsy nafeniny, dia izay azony avy tamin’ ny razany;
Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,
19 Ireny ihany no nomena ny tany, ary tsy nisy olona hafa firenena nisisika teo aminy.
Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju.
20 Ny ratsy fanahy mijalijaly amin’ ny androny rehetra, dia amin’ ny taona rehetra voatendry ho an’ ny lozabe.
Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno.
21 Feo mampitahotra no ren’ ny sofiny; Ary na dia miadana aza izy, dia avy hamely azy ihany ny mpandroba.
Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.
22 Tsy manantena ho afaka amin’ ny maizina izy; Andrasan’ ny sabatra izy.
Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè.
23 Mirenireny hitady izay hohaniny izy ka manao hoe: Aiza re? Fantany fa antomotra azy ny andro maizina.
Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni.
24 Fahoriana sy fahaporitana no mampitahotra azy; Mandresy azy ireo tahaka ny mpanjaka efa vonona ho amin’ ny ady,
Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.
25 Satria naninjitra ny tanany hanohitra an’ Andriamanitra izy Ary nirehareha hanohitra ny Tsitoha.
Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro.
26 Mimaona amin’ ny fahamafian-katoka hamely Azy izy, dia amin’ ny foitran’ ampingany matevina,
Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.
27 Satria efa matavitavy tarehy izy, ary mivalon-kotraka ny valahany;
Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje.
28 Ary monina ao an-tanana rava izy, dia ao an-trano tokony tsy hitoeran’ olona, izay efa voatendry ho korontam-bato.
I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja.
29 Tsy hanan-karena izy, sady tsy haharitra ny heriny, ka tsy ho vokatra ambonin’ ny tany ny fananany.
Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo.
30 Tsy ho afaka amin’ ny maizina izy; ny solofony hikainkona azon’ ny lelafo; ho levon’ ny fofonain’ Andriamanitra izy.
Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh.
31 Aoka tsy ho voafitaka hatoky zava-poana izy; fa zava-poana no ho valiny homena azy.
Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata.
32 Raha mbola tsy tonga aza ny androny, dia manjo azy izany, ary tsy ho maitso ny sampany.
Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti.
33 Ho tahaka ny voaloboka manintsana ny voany manta izy ary ho tahaka ny hazo oliva mampiraraka ny voniny.
Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati.
34 Fa tsy ho vanona ny ankohonan’ ny mpihatsaravelatsihy, ary ho lanin’ ny afo ny tranon’ ny mpitoroka.
Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone.
35 Torontoronina fampahoriana izy ka miteraka fandozana, ary ny kibony mamorom-pitaka.
Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.
