< Yobu 29 >
1 Yobu n’ayongera okwogera nti,
E Jó continuou a falar seu discurso, dizendo:
2 “Nga nneegomba emyezi egyayita, ennaku Katonda mwe yali nga y’andabirira,
Ah quem me dera que fosse como nos meses passados! Como nos dias em que Deus me guardava!
3 ettaala ye bwe yayakiranga omutwe gwange, n’ekitangaala kye bwe kyanjakiranga nga ntambulira mu kizikiza.
Quando ele fazia brilhar sua lâmpada sobre minha cabeça, e eu com sua luz caminhava pelas trevas,
4 Mu biro we nabeerera ow’amaanyi, omukwano gwa Katonda omuyitirivu nga gukuuma amaka gange,
Como era nos dias de minha juventude, quando a amizade de Deus estava sobre minha tenda;
5 Ayinzabyonna bwe yali ng’akyali nange n’abaana bange nga bakyanneetoolodde,
Quando o Todo-Poderoso ainda estava comigo, meus filhos ao redor de mim;
6 n’ekkubo lyange nga lisiigiddwa omuzigo n’olwazi nga lunfukirira omugga ogw’amafuta.
Quando eu lavava meus passos com manteiga, e da rocha me corriam ribeiros de azeite!
7 “Bwe nalaganga ku mulyango gw’ekibuga ne ntuula ku ntebe mu kifo we baakubiranga enkiiko,
Quando eu saía para a porta da cidade, [e] na praça preparava minha cadeira,
8 abavubuka abato bandabanga ne badda ebbali, abakadde ne basituka ne bayimirira;
Os rapazes me viam, e abriam caminho; e os idosos se levantavam, e ficavam em pé;
9 abakungu ab’oku ntikko ne balekeraawo okwogera, ne bakwata ne ku mimwa;
Os príncipes se detinham de falar, e punham a mão sobre a sua boca;
10 ab’ebitiibwa ne balekeraawo okwogera, ennimi zaabwe ne zeesibira waggulu mu kamwa.
A voz dos líderes se calava, e suas línguas se apegavam a céu da boca;
11 Buli kutu okwampuliranga nga kwesiima, era n’abo abandabanga nga basiima
O ouvido que me ouvia me considerava bem-aventurado, e o olho que me via dava bom testemunho de mim.
12 kubanga nawonyanga abaavu abaakaabiranga obuyambi, n’abatalina bakitaabwe abatalina abayamba.
Porque eu livrava ao pobre que clamava, e ao órfão que não tinha quem o ajudasse.
13 Omusajja ng’afa, y’ansabira omukisa, ne ndeetera omutima gwa nnamwandu okuyimba.
A bênção do que estava a ponto de morrer vinha sobre mim; e eu fazia o coração da viúva ter grande alegria.
14 Ne nnyambala obutuukirivu ng’engoye zange, obwenkanya bwe bwali omunagiro gwange era ekitambala kye neesiba ku mutwe.
Vestia-me de justiça, e ela me envolvia; e meu juízo era como um manto e um turbante.
15 Nnali maaso g’abamuzibe era ebigere by’abalema.
Eu era olhos para o cego, e pés para o manco.
16 Nnali kitaawe w’abanaku, ne nneyama okuwolereza besimanyiiko.
Aos necessitados eu era pai; e a causa que eu não sabia, investigava com empenho.
17 Namenyanga amannyo g’abakozi b’ebibi, ne nziggya mu kamwa kaabwe, be baali bakutte.
E quebrava os queixos do perverso, e de seus dentes tirava a presa.
18 “Nalowooza nti, ‘Ndifiira mu nnyumba yange nga mpezezza ennaku zange nga nnyingi ng’omusenyu ogw’oku nnyanja.
E eu dizia: Em meu ninho expirarei, e multiplicarei [meus] dias como areia.
19 Omulandira gwange gulituuka mu mazzi, era n’omusulo gulibeera ku ttabi lyange okukeesa obudde.
Minha raiz se estendia junto às águas, e o orvalho ficava de noite em meus ramos.
20 Ekitiibwa kyange tekirikaddiwa mu nze, n’omutego gwange ogw’akasaale gusigale nga tegukaddiye mu mukono gwange.’
Minha honra se renovava em mim, e meu arco se revigorava em minha mão.
21 “Abantu beesunganga okumpuliriza, nga balindirira mu kasirise amagezi gange.
Ouviam-me, e esperavam; e se calavam ao meu conselho.
22 Bwe namalanga okwogera, nga tewaba addayo kwogera, ebigambo byange byagwanga mpola mpola mu matu gaabwe.
Depois de minha palavra nada replicavam, e minhas razões gotejavam sobre eles.
23 Bannindiriranga ng’enkuba ne banywa ebigambo byange ng’enkuba eya ttoggo.
Pois esperavam por mim como pela chuva, e abriam sua boca como para a chuva tardia.
24 Bwe nabamwenyeranga nga tebakikkiriza; ekitangaala ky’oku maaso gange kyali kya muwendo gye bali.
Se eu me ria com eles, não acreditavam; e não desfaziam a luz de meu rosto.
25 Nabasalirangawo eky’okukola, ne ntuula nga kabaka n’amaggye ge; nnali ng’abo ababeesabeesa abakungubazi.”
Eu escolhia o caminho para eles, e me sentava à cabeceira; e habitava como rei entre as tropas, como o consolador dos que choram.