< Ebandeli 33 >
1 Tango Jakobi atombolaki miso na ye, amonaki na mosika Ezawu koya elongo na bato nkama minei. Boye Jakobi akabolaki bana na ye: ndambo epai ya Lea, ndambo epai ya Rasheli mpe ndambo mosusu epai ya basali mibale ya basi.
Jacob vio a Esaú a lo lejos, viniendo hacia él con cuatrocientos hombres. Así que dividió a los niños entre Lea, Raquel y las dos sirvientas personales.
2 Atiaki basali ya basi elongo na bana na bango na liboso; Lea mpe bana na ye na sima; mpe Rasheli na Jozefi na suka.
Colocó a las dos sirvientas personales con sus hijos primero, luego a Lea y sus hijos, y al final a Raquel y José.
3 Ye moko alekaki liboso na bango mpe afukamaki na mabele mbala sambo wana azalaki kopusana liboso ya ndeko na ye ya mobali.
Luego Jacob se adelantó a ellas y se inclinó hasta el suelo siete veces antes de acercarse a su hermano.
4 Ezawu akimaki mbangu mpo na kokutana na ye; ayambaki ye, amibwakaki na nzoto na ye mpo na koyamba ye mpe apesaki ye beze; bongo bakomaki kolela.
Esaú corrió hacia él y lo abrazó. Puso sus brazos alrededor de su cuello y lo besó. Los dos lloraron.
5 Tango atombolaki miso na ye, amonaki na mosika basi mpe bana. Atunaki: — Banani wana bazali elongo na yo? Jakobi azongisaki: — Ezali bana oyo Nzambe apesi, na bolingo na Ye, epai ya mosali na yo.
Entonces Esaú miró a su alrededor, a las mujeres y los niños. “¿Quiénes son estas personas que están contigo?” preguntó. “Son los hijos que Dios le dio a tu siervo”, respondió Jacob.
6 Boye, basali ya basi elongo na bana na bango bapusanaki mpe bafukamaki.
Las sirvientas personales y sus hijos se acercaron y se inclinaron.
7 Na sima, Lea elongo na bana na ye bayaki kofukama. Bongo na suka, Jozefi elongo na Rasheli bayaki mpe kofukama.
Entonces Lea y sus hijos se acercaron y se inclinaron. Por último, José y Raquel se acercaron y se inclinaron.
8 Ezawu atunaki: — Ngulupa nyonso oyo nakutani na yango, tina na yango nini? Jakobi azongisaki: — Ezali mpo ete nazwa ngolu na miso na yo, nkolo na ngai.
“¿Para qué eran todos los animales que encontré en el camino?” Preguntó Esaú. “Son un regalo para ti, mi señor, para que me trates bien”, respondió Jacob.
9 Kasi Ezawu azongisaki: — Ndeko na ngai, biloko nyonso oyo, nazali na yango ebele; bomba biloko na yo mpo na yo moko.
“¡Tengo más que suficiente, hermano mío! Guarda lo que tienes”, dijo Esaú.
10 Jakobi alobaki: — Nabondeli yo: soki nazwi ngolu na miso na yo, ndima kozwa biloko oyo lokola kado kowuta na maboko na ngai; pamba te ndenge namoni yo, ezali lokola namoni Nzambe, mpo ete oyambi ngai na boboto.
“¡No, por favor!” Jacob insistió. “Si eres feliz conmigo, entonces por favor acepta el regalo que te estoy dando. Ahora que he vuelto a ver tu rostro es como ver el rostro de Dios, ¡y me has acogido tan amablemente!
11 Nabondeli yo penza, ndima makabo oyo namemeli yo; pamba te Nzambe nde apesaki ngai yango na ngolu na Ye mpe nazali na nyonso. Lokola Jakobi azalaki kaka kotia molende, Ezawu andimaki kozwa yango.
Por favor, acepta el regalo que te he traído porque Dios me ha tratado muy bien y tengo mucho”. Así que Esaú lo aceptó.
12 Ezawu alobaki: — Telema tokende, nakotambola na yo nzela moko.
“Sigamos nuestro camino”, dijo Esaú. “Yo iré delante de ti”.
13 Kasi Jakobi azongiselaki ye: — Oh nkolo na ngai! Oyebi malamu ete bana bazwi nanu makasi te, mpe nazali lisusu na bameme, bangombe mpe bantaba ya basi oyo ezali nanu komelisa mabele. Soki tomeki kotambolisa yango mbangu makasi kaka na mokolo moko, bibwele nyonso ekokufa.
“Mi señor puede ver que los niños son débiles”, respondió Jacob. “También las cabras, las ovejas y el ganado están amamantando a sus crías, y si los presiono demasiado, todos morirán.
14 Boye, tika ete nkolo na ngai akende liboso, wana ngai nakotambola malembe-malembe na sima, kolanda etamboli ya bibwele oyo ezali liboso na ngai, mpe kolanda etamboli ya bana, kino nakokoma epai ya nkolo na ngai, na Seiri.
Sigue adelante, mi señor, y tu siervo vendrá lentamente, caminando con los niños, y me reuniré contigo en Seir”.
15 Ezawu alobaki: — Nabondeli yo, ndima ete natikela yo ndambo ya bato na ngai. Kasi Jakobi atunaki: — Mpo na nini kosala bongo? Tika ete nazwa kaka ngolu na miso ya nkolo na ngai!
“Bien, pero déjame dejar algunos de mis hombres contigo”, dijo Esaú. “Eres muy amable, pero no hay necesidad de hacer eso”, respondió Jacob.
16 Boye, kaka na mokolo wana, Ezawu azwaki nzela mpe azongaki na Seiri.
Así que Esaú comenzó su camino de regreso a Seír ese día.
17 Nzokande, Jakobi akendeki na Sukoti. Atongaki kuna ndako mpo na ye moko mpe mpo na bibwele na ye; yango wana babengi esika yango Sukoti.
Pero Jacob se dirigió a Sucot, donde se construyó una casa y refugios para el ganado. Por eso el lugar se llama Sucot.
18 Longwa na mokili ya Padani-Arami, Jakobi akomaki na kimia na engumba Sishemi oyo ezali na mokili ya Kanana; mpe atelemisaki ndako na ye ya kapo liboso ya engumba.
Más tarde Jacob continuó su viaje desde Paddan-aram. Llegó a salvo a Siquem en el país de Canaán donde acampó en las afueras del pueblo.
19 Na motuya ya bibende ya palata nkama moko, asombaki na maboko ya bana mibali ya Amori, tata ya Sishemi, eteni ya mabele epai wapi atongaki ndako na ye ya kapo.
Compró el terreno donde acampaba a los hijos de Hamor, el fundador de Siquem, por 100 monedas.
20 Atongaki kuna etumbelo moko oyo abengaki: « El, Nzambe ya Isalaele. »
Construyó un altar allí y lo llamó El-Elohe-Israel.