Psalmorum 88
1 canticum psalmi filiis Core in finem pro Maeleth ad respondendum intellectus Eman Ezraitae Domine Deus salutis meae die clamavi et nocte coram te
Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom.
2 intret in conspectu tuo oratio mea inclina aurem tuam ad precem meam
Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu;
Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. (Sheol h7585)
4 aestimatus sum cum descendentibus in lacum factus sum sicut homo sine adiutorio
Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,
5 inter mortuos liber sicut vulnerati dormientes in sepulchris quorum non es memor amplius et ipsi de manu tua repulsi sunt
Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.
6 posuerunt me in lacu inferiori in tenebrosis et in umbra mortis
Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.
7 super me confirmatus est furor tuus et omnes fluctus tuos induxisti super me diapsalma
Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
8 longe fecisti notos meos a me posuerunt me abominationem sibi traditus sum et non egrediebar
Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
9 oculi mei languerunt prae inopia clamavi ad te Domine tota die expandi ad te manus meas
Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
10 numquid mortuis facies mirabilia aut medici suscitabunt et confitebuntur tibi diapsalma
Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
11 numquid narrabit aliquis in sepulchro misericordiam tuam et veritatem tuam in perditione
Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
12 numquid cognoscentur in tenebris mirabilia tua et iustitia tua in terra oblivionis
Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
13 et ego ad te Domine clamavi et mane oratio mea praeveniet te
Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
14 ut quid Domine repellis orationem meam avertis faciem tuam a me
Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
15 pauper sum ego et in laboribus a iuventute mea exaltatus autem humiliatus sum et conturbatus
Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
16 in me transierunt irae tuae et terrores tui conturbaverunt me
Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
17 circuierunt me sicut aqua tota die circumdederunt me simul
Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.
18 elongasti a me amicum et proximum et notos meos a miseria
Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.
