Psalmorum 77
1 in finem pro Idithun psalmus Asaph voce mea ad Dominum clamavi voce mea ad Deum et intendit me
Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti.
2 in die tribulationis meae Deum exquisivi manibus meis nocte contra eum et non sum deceptus rennuit consolari anima mea
U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi.
3 memor fui Dei et delectatus sum exercitatus sum et defecit spiritus meus diapsalma
Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.
4 anticipaverunt vigilias oculi mei turbatus sum et non sum locutus
Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.
5 cogitavi dies antiquos et annos aeternos in mente habui
Prebrajam stare dane i godine od vijekova.
6 et meditatus sum nocte cum corde meo exercitabar et scobebam spiritum meum
Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:
7 numquid in aeternum proiciet Deus et non adponet ut conplacitior sit adhuc
“Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?
8 aut in finem misericordiam suam abscidet a generatione in generationem
Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?
9 aut obliviscetur misereri Deus aut continebit in ira sua misericordias suas diapsalma
Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?”
10 et dixi nunc coepi haec mutatio dexterae Excelsi
I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.
11 memor fui operum Domini quia memor ero ab initio mirabilium tuorum
Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje.
12 et meditabor in omnibus operibus tuis et in adinventionibus tuis exercebor
Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;
13 Deus in sancto via tua quis deus magnus sicut Deus noster
Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?
14 tu es Deus qui facis mirabilia notam fecisti in populis virtutem tuam
Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;
15 redemisti in brachio tuo populum tuum filios Iacob et Ioseph diapsalma
Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.
16 viderunt te aquae Deus viderunt te aquae et timuerunt et turbatae sunt abyssi
Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.
17 multitudo sonitus aquarum vocem dederunt nubes etenim sagittae tuae transeunt
Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu.
18 vox tonitrui tui in rota inluxerunt coruscationes tuae orbi terrae commota est et contremuit terra
Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.
19 in mari via tua et semitae tuae in aquis multis et vestigia tua non cognoscentur
Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.
20 deduxisti sicut oves populum tuum in manu Mosi et Aaron
Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.
