Psalmorum 77
1 in finem pro Idithun psalmus Asaph voce mea ad Dominum clamavi voce mea ad Deum et intendit me
Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
2 in die tribulationis meae Deum exquisivi manibus meis nocte contra eum et non sum deceptus rennuit consolari anima mea
U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
3 memor fui Dei et delectatus sum exercitatus sum et defecit spiritus meus diapsalma
Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
4 anticipaverunt vigilias oculi mei turbatus sum et non sum locutus
Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
5 cogitavi dies antiquos et annos aeternos in mente habui
Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
6 et meditatus sum nocte cum corde meo exercitabar et scobebam spiritum meum
razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
7 numquid in aeternum proiciet Deus et non adponet ut conplacitior sit adhuc
“Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
8 aut in finem misericordiam suam abscidet a generatione in generationem
Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
9 aut obliviscetur misereri Deus aut continebit in ira sua misericordias suas diapsalma
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”
10 et dixi nunc coepi haec mutatio dexterae Excelsi
I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”
11 memor fui operum Domini quia memor ero ab initio mirabilium tuorum
Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
12 et meditabor in omnibus operibus tuis et in adinventionibus tuis exercebor
Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
13 Deus in sancto via tua quis deus magnus sicut Deus noster
Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
14 tu es Deus qui facis mirabilia notam fecisti in populis virtutem tuam
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
15 redemisti in brachio tuo populum tuum filios Iacob et Ioseph diapsalma
Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
16 viderunt te aquae Deus viderunt te aquae et timuerunt et turbatae sunt abyssi
Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
17 multitudo sonitus aquarum vocem dederunt nubes etenim sagittae tuae transeunt
Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
18 vox tonitrui tui in rota inluxerunt coruscationes tuae orbi terrae commota est et contremuit terra
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
19 in mari via tua et semitae tuae in aquis multis et vestigia tua non cognoscentur
Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
20 deduxisti sicut oves populum tuum in manu Mosi et Aaron
Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
