Psalmorum 74
1 intellectus Asaph ut quid Deus reppulisti in finem iratus est furor tuus super oves pascuae tuae
Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje?
2 memor esto congregationis tuae quam possedisti ab initio redemisti virgam hereditatis tuae mons Sion in quo habitasti in eo
Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio.
3 leva manus tuas in superbias eorum in finem quanta malignatus est inimicus in sancto
Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji.
4 et gloriati sunt qui oderunt te in medio sollemnitatis tuae posuerunt signa sua signa
Rièu neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje obièaje postavljaju mjesto naših obièaja.
5 et non cognoverunt sicut in exitu super summum quasi in silva lignorum securibus
Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta.
6 exciderunt ianuas eius in id ipsum in securi et ascia deiecerunt eam
Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama.
7 incenderunt igni sanctuarium tuum in terra polluerunt tabernaculum nominis tui
Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega.
8 dixerunt in corde suo cognatio eorum simul quiescere faciamus omnes dies festos Dei a terra
Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji.
9 signa nostra non vidimus iam non est propheta et nos non cognoscet amplius
Obièaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle æe to trajati.
10 usquequo Deus inproperabit inimicus inritat adversarius nomen tuum in finem
Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu?
11 ut quid avertis manum tuam et dexteram tuam de medio sinu tuo in finem
Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih.
12 Deus autem rex noster ante saeculum operatus est salutes in medio terrae
Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje!
13 tu confirmasti in virtute tua mare contribulasti capita draconum in aquis
Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama.
14 tu confregisti capita draconis dedisti eum escam populis Aethiopum
Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu.
15 tu disrupisti fontem et torrentes tu siccasti fluvios Aetham;
Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu.
16 tuus est dies et tua est nox tu fabricatus es auroram et solem
Tvoj je dan i tvoja je noæ, ti si postavio zvijezde i sunce.
17 tu fecisti omnes terminos terrae aestatem et ver tu plasmasti ea
Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio.
18 memor esto huius inimicus inproperavit Dominum et populus insipiens incitavit nomen tuum
Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje.
19 ne tradas bestiis animam confitentem tibi animas pauperum tuorum ne obliviscaris in finem
Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda.
20 respice in testamentum tuum quia repleti sunt qui obscurati sunt terrae domibus iniquitatum
Pogledaj na zavjet; jer su sve peæine zemaljske pune stanova bezakonja.
21 ne avertatur humilis factus confusus pauper et inops laudabunt nomen tuum
Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje.
22 exsurge Deus iudica causam tuam memor esto inproperiorum tuorum eorum qui ab insipiente sunt tota die
Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan!
23 ne obliviscaris voces inimicorum tuorum superbia eorum qui te oderunt ascendit semper
Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji!
