Psalmorum 74
1 intellectus Asaph ut quid Deus reppulisti in finem iratus est furor tuus super oves pascuae tuae
Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
2 memor esto congregationis tuae quam possedisti ab initio redemisti virgam hereditatis tuae mons Sion in quo habitasti in eo
Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
3 leva manus tuas in superbias eorum in finem quanta malignatus est inimicus in sancto
Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
4 et gloriati sunt qui oderunt te in medio sollemnitatis tuae posuerunt signa sua signa
Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.
5 et non cognoverunt sicut in exitu super summum quasi in silva lignorum securibus
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
6 exciderunt ianuas eius in id ipsum in securi et ascia deiecerunt eam
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
7 incenderunt igni sanctuarium tuum in terra polluerunt tabernaculum nominis tui
Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
8 dixerunt in corde suo cognatio eorum simul quiescere faciamus omnes dies festos Dei a terra
Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!”
9 signa nostra non vidimus iam non est propheta et nos non cognoscet amplius
Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...
10 usquequo Deus inproperabit inimicus inritat adversarius nomen tuum in finem
Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
11 ut quid avertis manum tuam et dexteram tuam de medio sinu tuo in finem
Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?
12 Deus autem rex noster ante saeculum operatus est salutes in medio terrae
No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!
13 tu confirmasti in virtute tua mare contribulasti capita draconum in aquis
Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.
14 tu confregisti capita draconis dedisti eum escam populis Aethiopum
Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.
15 tu disrupisti fontem et torrentes tu siccasti fluvios Aetham;
Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.
16 tuus est dies et tua est nox tu fabricatus es auroram et solem
Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;
17 tu fecisti omnes terminos terrae aestatem et ver tu plasmasti ea
ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.
18 memor esto huius inimicus inproperavit Dominum et populus insipiens incitavit nomen tuum
Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
19 ne tradas bestiis animam confitentem tibi animas pauperum tuorum ne obliviscaris in finem
Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
20 respice in testamentum tuum quia repleti sunt qui obscurati sunt terrae domibus iniquitatum
Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
21 ne avertatur humilis factus confusus pauper et inops laudabunt nomen tuum
Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
22 exsurge Deus iudica causam tuam memor esto inproperiorum tuorum eorum qui ab insipiente sunt tota die
Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
23 ne obliviscaris voces inimicorum tuorum superbia eorum qui te oderunt ascendit semper
Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!
