Psalmorum 69
1 in finem pro his qui commutabuntur David salvum me fac Deus quoniam intraverunt aquae usque ad animam meam
Zborovođi. Po napjevu “Ljiljani”. Davidov. Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!
2 infixus sum in limum profundi et non est substantia veni in altitudines maris et tempestas demersit me
U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
3 laboravi clamans raucae factae sunt fauces meae defecerunt oculi mei dum spero in Deum meum
Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.
4 multiplicati sunt super capillos capitis mei qui oderunt me gratis confortati sunt qui persecuti sunt me inimici mei iniuste quae non rapui tunc exsolvebam
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?
5 Deus tu scis insipientiam meam et delicta mea a te non sunt abscondita
Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.
6 non erubescant in me qui expectant te Domine Domine virtutum non confundantur super me qui quaerunt te Deus Israhel
Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!
7 quoniam propter te sustinui obprobrium operuit confusio faciem meam
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
8 extraneus factus sum fratribus meis et peregrinus filiis matris meae
Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.
9 quoniam zelus domus tuae comedit me et obprobria exprobrantium tibi ceciderunt super me
Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
10 et operui in ieiunio animam meam et factum est in obprobrium mihi
Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
11 et posui vestimentum meum cilicium et factus sum illis in parabolam
Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.
12 adversum me exercebantur qui sedebant in porta et in me psallebant qui bibebant vinum
Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
13 ego vero orationem meam ad te Domine tempus beneplaciti Deus in multitudine misericordiae tuae exaudi me in veritate salutis tuae
No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
14 eripe me de luto ut non infigar liberer ab his qui oderunt me et de profundis aquarum
Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.
15 non me demergat tempestas aquae neque absorbeat me profundum neque urgeat super me puteus os suum
Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!
16 exaudi me Domine quoniam benigna est misericordia tua secundum multitudinem miserationum tuarum respice me
Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
17 et ne avertas faciem tuam a puero tuo quoniam tribulor velociter exaudi me
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!
18 intende animae meae et libera eam propter inimicos meos eripe me
Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
19 tu scis inproperium meum et confusionem et reverentiam meam
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
20 in conspectu tuo sunt omnes qui tribulant me inproperium expectavit cor meum et miseriam et sustinui qui simul contristaretur et non fuit et qui consolaretur et non inveni
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
21 et dederunt in escam meam fel et in siti mea potaverunt me aceto
U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
22 fiat mensa eorum coram ipsis in laqueum et in retributiones et in scandalum
Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
23 obscurentur oculi eorum ne videant et dorsum eorum semper incurva
Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!
24 effunde super eos iram tuam et furor irae tuae conprehendat eos
Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
25 fiat habitatio eorum deserta et in tabernaculis eorum non sit qui inhabitet
Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
26 quoniam quem tu percussisti persecuti sunt et super dolorem vulnerum meorum addiderunt
Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
27 adpone iniquitatem super iniquitatem eorum et non intrent in iustitia tua
Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!
28 deleantur de libro viventium et cum iustis non scribantur
Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!
29 ego sum pauper et dolens salus tua Deus suscepit me
A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
30 laudabo nomen Dei cum cantico magnificabo eum in laude
Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.
31 et placebit Deo super vitulum novellum cornua producentem et ungulas
Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.
32 videant pauperes et laetentur quaerite Deum et vivet anima vestra
Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
33 quoniam exaudivit pauperes Dominus et vinctos suos non despexit
Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
34 laudent illum caeli et terra mare et omnia reptilia in eis
Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
35 quoniam Deus salvam faciet Sion et aedificabuntur civitates Iudaeae et inhabitabunt ibi et hereditate adquirent eam
Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu.
36 et semen servorum eius possidebunt eam et qui diligunt nomen eius habitabunt in ea
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
