< Psalmorum 59 >
1 in finem ne disperdas David in tituli inscriptione quando misit Saul et custodivit domum eius ut interficeret eum eripe me de inimicis meis Deus et ab insurgentibus in me libera me
Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida. Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!
2 eripe me de operantibus iniquitatem et de viris sanguinum salva me
Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!
3 quia ecce ceperunt animam meam inruerunt in me fortes
Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
4 neque iniquitas mea neque peccatum meum Domine sine iniquitate cucurri et direxi
bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,
5 exsurge in occursum meum et vide et tu Domine Deus virtutum Deus Israhel intende ad visitandas omnes gentes non miserearis omnibus qui operantur iniquitatem diapsalma
Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!
6 convertentur ad vesperam et famem patientur ut canes et circuibunt civitatem
Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
7 ecce loquentur in ore suo et gladius in labiis eorum quoniam quis audivit
Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: “Tko nas čuje?”
8 et tu Domine deridebis eos ad nihilum deduces omnes gentes
No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.
9 fortitudinem meam ad te custodiam quia Deus susceptor meus
Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
10 Deus meus voluntas eius praeveniet me
Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!
11 Deus ostendet mihi super inimicos meos ne occidas eos nequando obliviscantur populi mei disperge illos in virtute tua et depone eos protector meus Domine
Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.
12 delictum oris eorum sermonem labiorum ipsorum et conprehendantur in superbia sua et de execratione et mendacio adnuntiabuntur
Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!
13 in consummatione in ira consummationis et non erunt et scient quia Deus dominatur Iacob finium terrae diapsalma
Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
14 convertentur ad vesperam et famem patientur ut canes et circuibunt civitatem
Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
15 ipsi dispergentur ad manducandum si vero non fuerint saturati et murmurabunt
Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.
16 ego autem cantabo fortitudinem tuam et exultabo mane misericordiam tuam quia factus es susceptor meus et refugium meum in die tribulationis meae
A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.
17 adiutor meus tibi psallam quia Deus susceptor meus es Deus meus misericordia mea
Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.