Psalmorum 58

1 in finem ne disperdas David in tituli inscriptione si vere utique iustitiam loquimini recta iudicate filii hominum

Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi èovjeèiji?

2 etenim in corde iniquitates operamini in terra iniustitiam manus vestrae concinnant

Ta, bezakonja sastavljate u srcu, meæete na mjerila zloèinstva ruku svojih na zemlji.

3 alienati sunt peccatores a vulva erraverunt ab utero locuti sunt falsa

Od samoga roðenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreæi laž.

4 furor illis secundum similitudinem serpentis sicut aspidis surdae et obturantis aures suas

U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje,

5 quae non exaudiet vocem incantantium et venefici incantantis sapienter

Koja ne èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu u vraèanju.

6 Deus conteret dentes eorum in ore ipsorum molas leonum confringet Dominus

Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij èeljusti lavovima, Gospode!

7 ad nihilum devenient tamquam aqua decurrens intendit arcum suum donec infirmentur

Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene.

8 sicut cera quae fluit auferentur supercecidit ignis et non viderunt solem

Kao puž, koji se rašèinja, neka išèile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca.

9 priusquam intellegerent spinae vestrae ramnum sicut viventes sicut in ira absorbet vos

Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor.

10 laetabitur iustus cum viderit vindictam manus suas lavabit in sanguine peccatoris

Obradovaæe se pravednik kad vidi osvetu, opraæe noge svoje u krvi bezbožnikovoj.

11 et dicet homo si utique est fructus iusto utique est Deus iudicans eos in terra

I reæi æe ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji!