< Psalmorum 42 >

1 in finem in intellectum filiis Core quemadmodum desiderat cervus ad fontes aquarum ita desiderat anima mea ad te Deus
Ki he Takimuʻa, ko e akonaki ki he ngaahi foha ʻo Kola. ‌ʻOku hangē ko e holi ʻae hainiti ki he ngaahi tafeʻanga vai, ʻoku pehē ʻae holi ʻa hoku laumālie kiate koe, ʻE ʻOtua.
2 sitivit anima mea ad Deum fortem vivum quando veniam et parebo ante faciem Dei
‌ʻOku holi hoku laumālie ki he ʻOtua, ki he ʻOtua moʻui: te u hoko ʻafē ʻo fakahā au ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua?
3 fuerunt mihi lacrimae meae panis die ac nocte dum dicitur mihi cotidie ubi est Deus tuus
Ko ʻeku meʻakai ʻi he ʻaho mo e pō ʻa hoku ngaahi loʻimata, lolotonga ʻoku nau pehē maʻuaipē kiate au, “Ko e fē ho ʻOtua?”
4 haec recordatus sum et effudi in me animam meam quoniam transibo in loco tabernaculi admirabilis usque ad domum Dei in voce exultationis et confessionis sonus epulantis
‌ʻI heʻeku manatu ki he ngaahi meʻa ni, ʻoku ou lilingi hoku laumālie ʻiate au: he naʻaku faʻa ʻalu mo e tokolahi, naʻaku ʻalu mo kinautolu ki he fale ʻoe ʻOtua, ʻi he leʻo ʻoe fiefia mo e fakafetaʻi, mo e tokolahi naʻe tauhi ʻae ʻaho tapu.
5 quare tristis es anima mea et quare conturbas me spera in Deo quoniam confitebor illi salutare vultus mei
Ko e hā ʻoku ke mapelu ai ki lalo, ʻE hoku laumālie? pea ko e hā kuo ke maveuveu ai ʻi loto ʻiate au? Ke ke ʻamanaki lelei ki he ʻOtua? He ko e moʻoni te u fakafetaʻi kiate ia ʻi he ngaahi fakamoʻui ʻo hono fofonga.
6 Deus meus ad me ipsum anima mea conturbata est propterea memor ero tui de terra Iordanis et Hermoniim a monte modico
‌ʻE hoku ʻOtua, ʻoku mapelu ki lalo hoku laumālie ʻi loto ʻiate au: ko ia te u manatu ai kiate koe mei he fonua ʻo Sioatani, pea mo Heamoni, mo e moʻunga siʻi ko Maisa.
7 abyssus ad; abyssum invocat in voce cataractarum tuarum omnia excelsa tua et fluctus tui super me transierunt
‌ʻOku ui ʻae loloto ki he loloto ʻi he longoaʻa ʻo hoʻo ngaahi ʻahiohio vai: ʻoku lōmakiʻi au ʻe hoʻo ngaahi peau kotoa pē mo hoʻo ngaahi ngalu.
8 in die mandavit Dominus misericordiam suam et nocte canticum eius apud me oratio Deo vitae meae
Ka ko e moʻoni ʻe fekau mai ʻe Sihova ʻa ʻene ʻaloʻofa ʻi he ʻaho, pea ʻe ʻiate au ʻene hiva ʻi he poʻuli, mo ʻeku lotu ki he ʻOtua ʻo ʻeku moʻui.
9 dicam Deo susceptor meus es quare oblitus es mei quare contristatus incedo dum adfligit me inimicus
Te u pehē ki he ʻOtua ko hoku makatuʻu, “Ko e hā kuo ke fakangaloʻi ai au? Ko e hā ʻoku ou ʻalu mamahi pē ʻi he taʻomia ʻe he fili?”
10 dum confringuntur ossa mea exprobraverunt mihi qui tribulant me dum dicunt mihi per singulos dies ubi est Deus tuus
Ko e manuki ʻa hoku ngaahi fili, ʻoku hangē ko e heletā kuo uhu ki hoku ngaahi hui; ʻi heʻenau pehē mai kiate au ʻi he ʻaho kotoa pē, “Ko e fē ho ʻOtua?”
11 quare tristis es anima mea et quare conturbas me spera in Deum quoniam adhuc; confitebor illi salutare vultus mei et; Deus meus
Ko e hā ʻoku ke mapelu ai ki lalo, ʻE hoku laumālie? Pea ko e hā ʻoku ke maveuveu ai ʻi loto ʻiate au? Ke ke ʻamanaki lelei ki he ʻOtua: he ko e moʻoni te u fakafetaʻi kiate ia, ʻaia ko e fakamoʻui ʻo hoku mata, mo hoku ʻOtua.

< Psalmorum 42 >