Psalmorum 38
1 psalmus David in rememorationem de sabbato Domine ne in furore tuo arguas me neque in ira tua corripias me
Psalam. Davidov. Za spomen. Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
2 quoniam sagittae tuae infixae sunt mihi et confirmasti super me manum tuam
Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:
3 non est sanitas carni meae a facie irae tuae non est pax ossibus meis a facie peccatorum meorum
na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.
4 quoniam iniquitates meae supergressae sunt caput meum sicut onus grave gravatae sunt super me
Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.
5 putruerunt et corruptae sunt cicatrices meae a facie insipientiae meae
Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
6 miser factus sum et curvatus sum usque ad finem tota die contristatus ingrediebar
Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.
7 quoniam lumbi mei impleti sunt inlusionibus et non est sanitas in carne mea
Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
8 adflictus sum et humiliatus sum nimis rugiebam a gemitu cordis mei
Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
9 Domine ante te omne desiderium meum et gemitus meus a te non est absconditus
O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
10 cor meum conturbatum est dereliquit me virtus mea et lumen oculorum meorum et ipsum non est mecum
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.
11 amici mei et proximi mei adversus me adpropinquaverunt et steterunt et qui iuxta me erant de longe steterunt
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.
12 et vim faciebant qui quaerebant animam meam et qui inquirebant mala mihi locuti sunt vanitates et dolos tota die meditabantur
Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.
13 ego autem tamquam surdus non audiebam et sicut mutus non aperiens os suum
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
14 et factus sum sicut homo non audiens et non habens in ore suo redargutiones
Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.
15 quoniam in te Domine speravi tu exaudies Domine Deus meus
Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
16 quia dixi nequando supergaudeant mihi inimici mei et dum commoventur pedes mei super me magna locuti sunt
Rekoh: “Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!”
17 quoniam ego in flagella paratus et dolor meus in conspectu meo semper
Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
18 quoniam iniquitatem meam adnuntiabo et cogitabo pro peccato meo
Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
19 inimici autem mei vivent et firmati sunt super me et multiplicati sunt qui oderunt me inique
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.
20 qui retribuunt mala pro bonis detrahebant mihi quoniam sequebar bonitatem
Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.
21 non derelinquas me Domine Deus meus ne discesseris a me
O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
22 intende in adiutorium meum Domine salutis meae
Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!
