< Psalmorum 36 >
1 in finem servo Domini David dixit iniustus ut delinquat in semet ipso non est timor Dei ante oculos eius
Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida. Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima.
2 quoniam dolose egit in conspectu eius ut inveniatur iniquitas eius ad odium
Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
3 verba oris eius iniquitas et dolus noluit intellegere ut bene ageret
Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari.
4 iniquitatem meditatus est in cubili suo adstetit omni viae non bonae malitiam autem non odivit
Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje.
5 Domine in caelo misericordia tua et veritas tua usque ad nubes
Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
6 iustitia tua sicut montes Dei iudicia tua abyssus multa homines et iumenta salvabis Domine
Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.
7 quemadmodum multiplicasti misericordiam tuam Deus filii autem hominum in tegmine alarum tuarum sperabunt
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
8 inebriabuntur ab ubertate domus tuae et torrente voluntatis tuae potabis eos
site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš.
9 quoniam apud te fons vitae in lumine tuo videbimus lumen
U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
10 praetende misericordiam tuam scientibus te et iustitiam tuam his qui recto sunt corde
Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
11 non veniat mihi pes superbiae et manus peccatoris non moveat me
Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni.
12 ibi ceciderunt qui operantur iniquitatem expulsi sunt nec potuerunt stare
Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu.