< Psalmorum 31 >

1 in finem psalmus David in te Domine speravi non confundar in aeternum in iustitia tua libera me
U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me.
2 inclina ad me aurem tuam adcelera ut eruas me esto mihi in Deum protectorem et in domum refugii ut salvum me facias
Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao.
3 quoniam fortitudo mea et refugium meum es tu et propter nomen tuum deduces me et enutries me
Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom.
4 educes me de laqueo hoc quem absconderunt mihi quoniam tu es protector meus
Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja.
5 in manus tuas commendabo spiritum meum redemisti me Domine Deus veritatis
U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!
6 odisti observantes vanitates supervacue ego autem in Domino speravi
Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam.
7 exultabo et laetabor in misericordia tua quoniam respexisti humilitatem meam salvasti de necessitatibus animam meam
Radovaæu se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje,
8 nec conclusisti me in manibus inimici statuisti in loco spatioso pedes meos
Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu.
9 miserere mei Domine quoniam tribulor conturbatus est in ira oculus meus anima mea et venter meus
Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje.
10 quoniam defecit in dolore vita mea et anni mei in gemitibus infirmata est in paupertate virtus mea et ossa mea conturbata sunt
Išèilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše.
11 super omnes inimicos meos factus sum obprobrium et vicinis meis valde et timor notis meis qui videbant me foras fugerunt a me
Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene.
12 oblivioni datus sum tamquam mortuus a corde factus sum tamquam vas perditum
Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud.
13 quoniam audivi vituperationem multorum commorantium in circuitu in eo dum convenirent simul adversus me accipere animam meam consiliati sunt
Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle išèupati dušu moju.
14 ego autem in te speravi Domine dixi Deus meus es tu
A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj.
15 in manibus tuis sortes meae eripe me de manu inimicorum meorum et a persequentibus me
U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone.
16 inlustra faciem tuam super servum tuum salvum me fac in misericordia tua
Pokaži svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošæu svojom.
17 Domine ne confundar quoniam invocavi te erubescant impii et deducantur in infernum (Sheol h7585)
Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamuknu i padnu u pakao. (Sheol h7585)
18 muta fiant labia dolosa quae loquuntur adversus iustum iniquitatem in superbia et in abusione
Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom.
19 quam magna multitudo dulcedinis tuae Domine quam abscondisti timentibus te perfecisti eis qui sperant in te in conspectu filiorum hominum
Kako je mnogo u tebe dobra, koje èuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima èovjeèijim!
20 abscondes eos in abdito faciei tuae a conturbatione hominum proteges eos in tabernaculo a contradictione linguarum
Sakrivaš ih pod krov lica svojega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjen od svadljivijeh jezika.
21 benedictus Dominus quoniam mirificavit misericordiam suam mihi in civitate munita
Da je blagosloven Gospod, što mi pokaza divnu milost kao da me uvede u tvrd grad!
22 ego autem dixi in excessu mentis meae proiectus sum a facie oculorum tuorum ideo exaudisti vocem orationis meae dum clamarem ad te
Ja rekoh u smetnji svojoj: odbaèen sam od oèiju tvojijeh; ali ti èu molitveni glas moj, kad te prizvah.
23 diligite Dominum omnes sancti eius quoniam veritates requirit Dominus et retribuit abundanter facientibus superbiam
Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gospod drži vjeru; i uvršeno vraæa onima koji postupaju oholo.
24 viriliter agite et confortetur cor vestrum omnes qui speratis in Domino
Budite slobodni, i neka bude jako srce vaše, svi koji se u Gospoda uzdate.

< Psalmorum 31 >