< Psalmorum 2 >

1 psalmus David quare fremuerunt gentes et populi meditati sunt inania adstiterunt reges terrae et principes convenerunt in unum adversus Dominum et adversus christum eius diapsalma
Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
2 disrumpamus vincula eorum et proiciamus a nobis iugum ipsorum
Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:
3 qui habitat in caelis inridebit eos et Dominus subsannabit eos
“Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”
4 tunc loquetur ad eos in ira sua et in furore suo conturbabit eos
Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
5 ego autem constitutus sum rex ab eo super Sion montem sanctum eius praedicans praeceptum eius
Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:
6 Dominus dixit ad me filius meus es tu ego hodie genui te
“TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”
7 postula a me et dabo tibi gentes hereditatem tuam et possessionem tuam terminos terrae
Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.
8 reges eos in virga ferrea tamquam vas figuli confringes eos
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
9 et nunc reges intellegite erudimini qui iudicatis terram
Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.”
10 servite Domino in timore et exultate ei in tremore
Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.
11 adprehendite disciplinam nequando irascatur Dominus et pereatis de via iusta
Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,
12 cum exarserit in brevi ira eius beati omnes qui confidunt in eo
da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!

< Psalmorum 2 >