Psalmorum 19

1 in finem psalmus David caeli enarrant gloriam Dei et opera manuum eius adnuntiat firmamentum

Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.

2 dies diei eructat verbum et nox nocti indicat scientiam

Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja.

3 non sunt loquellae neque sermones quorum non audiantur voces eorum

Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov.

4 in omnem terram exivit sonus eorum et in fines orbis terrae verba eorum

Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima;

5 in sole posuit tabernaculum suum et ipse tamquam sponsus procedens de thalamo suo exultavit ut gigans ad currendam viam suam

I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem.

6 a summo caeli egressio eius et occursus eius usque ad summum eius nec est qui se abscondat a calore eius

Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove.

7 lex Domini inmaculata convertens animas testimonium Domini fidele sapientiam praestans parvulis

Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome.

8 iustitiae Domini rectae laetificantes corda praeceptum Domini lucidum inluminans oculos

Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi.

9 timor Domini sanctus permanens in saeculum saeculi iudicia Domini vera iustificata in semet ipsa

Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki.

10 desiderabilia super aurum et lapidem pretiosum multum et dulciora super mel et favum

Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata.

11 etenim servus tuus custodit ea in custodiendis illis retributio multa

I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu.

12 delicta quis intellegit ab occultis meis munda me

Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh;

13 et ab alienis parce servo tuo si mei non fuerint dominati tunc inmaculatus ero et emundabor a delicto maximo

I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa.

14 et erunt ut conplaceant eloquia oris mei et meditatio cordis mei in conspectu tuo semper Domine adiutor meus et redemptor meus

Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj!