Psalmorum 139
1 in finem David psalmus
Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 Domine probasti me et cognovisti me tu cognovisti sessionem meam et surrectionem meam
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 intellexisti cogitationes meas de longe semitam meam et funiculum meum investigasti
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4 et omnes vias meas praevidisti quia non est sermo in lingua mea
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 ecce Domine tu cognovisti omnia novissima et antiqua tu formasti me et posuisti super me manum tuam
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6 mirabilis facta est scientia tua ex me confortata est non potero ad eam
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7 quo ibo ab spiritu tuo et quo a facie tua fugiam
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol h7585)
9 si sumpsero pinnas meas diluculo et habitavero in extremis maris
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10 etenim illuc manus tua deducet me et tenebit me dextera tua
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 et dixi forsitan tenebrae conculcabunt me et nox inluminatio in deliciis meis
Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
12 quia tenebrae non obscurabuntur a te et nox sicut dies inluminabitur sicut tenebrae eius ita et lumen eius
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 quia tu possedisti renes meos suscepisti me de utero matris meae
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14 confitebor tibi quia terribiliter magnificatus es mirabilia opera tua et anima mea cognoscit nimis
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 non est occultatum os meum a te quod fecisti in occulto et substantia mea in inferioribus terrae
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 inperfectum meum viderunt oculi tui et in libro tuo omnes scribentur die formabuntur et nemo in eis
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 mihi autem nimis honorificati sunt amici tui Deus nimis confirmati sunt principatus eorum
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 dinumerabo eos et super harenam multiplicabuntur exsurrexi et adhuc sum tecum
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 si occideris Deus peccatores et viri sanguinum declinate a me
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20 quia dices in cogitatione accipient in vanitate civitates tuas
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 nonne qui oderunt te Domine oderam et super inimicos tuos tabescebam
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 perfecto odio oderam illos inimici facti sunt mihi
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 proba me Deus et scito cor meum interroga me et cognosce semitas meas
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 et vide si via iniquitatis in me est et deduc me in via aeterna
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
