Psalmorum 137

1 David Hieremiae super flumina Babylonis illic sedimus et flevimus cum recordaremur Sion

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

2 in salicibus in medio eius suspendimus organa nostra

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 quia illic interrogaverunt nos qui captivos duxerunt nos verba cantionum et qui abduxerunt nos hymnum cantate nobis de canticis Sion

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

4 quomodo cantabimus canticum Domini in terra aliena

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 si oblitus fuero tui Hierusalem oblivioni detur dextera mea

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 adhereat lingua mea faucibus meis si non meminero tui si non praeposuero Hierusalem in principio laetitiae meae

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7 memor esto Domine filiorum Edom diem Hierusalem qui dicunt exinanite exinanite usque ad fundamentum in ea

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

8 filia Babylonis misera beatus qui retribuet tibi retributionem tuam quam retribuisti nobis

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9 beatus qui tenebit et adlidet parvulos tuos ad petram

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!