Proverbiorum 5
1 fili mi adtende sapientiam meam et prudentiae meae inclina aurem tuam
Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje,
2 ut custodias cogitationes et disciplinam labia tua conservent
Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje.
3 favus enim stillans labia meretricis et nitidius oleo guttur eius
Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja;
4 novissima autem illius amara quasi absinthium et acuta quasi gladius biceps
Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar.
Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. (Sheol h7585)
6 per semitam vitae non ambulat vagi sunt gressus eius et investigabiles
Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš.
7 nunc ergo fili audi me et ne recedas a verbis oris mei
Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih.
8 longe fac ab ea viam tuam et ne adpropinques foribus domus eius
Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine,
9 ne des alienis honorem tuum et annos tuos crudeli
Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome,
10 ne forte impleantur extranei viribus tuis et labores tui sint in domo aliena
Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi,
11 et gemas in novissimis quando consumpseris carnes et corpus tuum et dicas
I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje,
12 cur detestatus sum disciplinam et increpationibus non adquievit cor meum
I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje!
13 nec audivi vocem docentium me et magistris non inclinavi aurem meam
I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu!
14 paene fui in omni malo in medio ecclesiae et synagogae
Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine.
15 bibe aquam de cisterna tua et fluenta putei tui
Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora.
16 deriventur fontes tui foras et in plateis aquas tuas divide
Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama.
17 habeto eas solus nec sint alieni participes tui
Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom.
18 sit vena tua benedicta et laetare cum muliere adulescentiae tuae
Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje;
19 cerva carissima et gratissimus hinulus ubera eius inebrient te omni tempore in amore illius delectare iugiter
Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako.
20 quare seduceris fili mi ab aliena et foveris sinu alterius
A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj,
21 respicit Dominus vias hominis et omnes gressus illius considerat
Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove?
22 iniquitates suae capiunt impium et funibus peccatorum suorum constringitur
Bezbožnika æe uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešæe se;
23 ipse morietur quia non habuit disciplinam et multitudine stultitiae suae decipietur
Umrijeæe bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaæe.
