Proverbiorum 5
1 fili mi adtende sapientiam meam et prudentiae meae inclina aurem tuam
Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti
2 ut custodias cogitationes et disciplinam labia tua conservent
da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.
3 favus enim stillans labia meretricis et nitidius oleo guttur eius
Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,
4 novissima autem illius amara quasi absinthium et acuta quasi gladius biceps
ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.
Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. (Sheol h7585)
6 per semitam vitae non ambulat vagi sunt gressus eius et investigabiles
Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.
7 nunc ergo fili audi me et ne recedas a verbis oris mei
Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.
8 longe fac ab ea viam tuam et ne adpropinques foribus domus eius
Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,
9 ne des alienis honorem tuum et annos tuos crudeli
da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;
10 ne forte impleantur extranei viribus tuis et labores tui sint in domo aliena
da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;
11 et gemas in novissimis quando consumpseris carnes et corpus tuum et dicas
da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti
12 cur detestatus sum disciplinam et increpationibus non adquievit cor meum
i da ne kažeš: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!
13 nec audivi vocem docentium me et magistris non inclinavi aurem meam
I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.
14 paene fui in omni malo in medio ecclesiae et synagogae
I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!”
15 bibe aquam de cisterna tua et fluenta putei tui
Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.
16 deriventur fontes tui foras et in plateis aquas tuas divide
Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?
17 habeto eas solus nec sint alieni participes tui
Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.
18 sit vena tua benedicta et laetare cum muliere adulescentiae tuae
Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:
19 cerva carissima et gratissimus hinulus ubera eius inebrient te omni tempore in amore illius delectare iugiter
neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!
20 quare seduceris fili mi ab aliena et foveris sinu alterius
TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?
21 respicit Dominus vias hominis et omnes gressus illius considerat
Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.
22 iniquitates suae capiunt impium et funibus peccatorum suorum constringitur
Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.
23 ipse morietur quia non habuit disciplinam et multitudine stultitiae suae decipietur
Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.
