Proverbiorum 25
1 haec quoque parabolae Salomonis quas transtulerunt viri Ezechiae regis Iuda
I ovo su prièe Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina.
2 gloria Dei celare verbum et gloria regum investigare sermonem
Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar.
3 caelum sursum et terra deorsum et cor regum inscrutabile
Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti.
4 aufer robiginem de argento et egredietur vas purissimum
Uzmi od srebra trosku, i izaæi æe livcu zaklad.
5 aufer impietatem de vultu regis et firmabitur iustitia thronus eius
Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiæe se pravdom prijesto njegov.
6 ne gloriosus appareas coram rege et in loco magnorum ne steteris
Ne velièaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji.
7 melius est enim ut dicatur tibi ascende huc quam ut humilieris coram principe
Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima.
8 quae viderunt oculi tui ne proferas in iurgio cito ne postea emendare non possis cum dehonestaveris amicum tuum
Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj.
9 causam tuam tracta cum amico tuo et secretum extraneo non reveles
Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj,
10 ne forte insultet tibi cum audierit et exprobrare non cesset
Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.
11 mala aurea in lectis argenteis qui loquitur verbum in tempore suo
Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi.
12 inauris aurea et margaritum fulgens qui arguit sapientem et aurem oboedientem
Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša.
13 sicut frigus nivis in die messis ita legatus fidelis ei qui misit eum animam illius requiescere facit
Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima.
14 nubes et ventus et pluviae non sequentes vir gloriosus et promissa non conplens
Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda.
15 patientia lenietur princeps et lingua mollis confringet duritiam
Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.
16 mel invenisti comede quod sufficit tibi ne forte saturatus evomas illud
Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga.
17 subtrahe pedem tuum de domo proximi tui nequando satiatus oderit te
Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te.
18 iaculum et gladius et sagitta acuta homo qui loquitur contra proximum suum testimonium falsum
Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela.
19 dens putridus et pes lapsus qui sperat super infideli in die angustiae
Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta.
20 et amittit pallium in die frigoris acetum in nitro et qui cantat carmina cordi pessimo
Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru.
21 si esurierit inimicus tuus ciba illum et si sitierit da ei aquam bibere
Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode.
22 prunam enim congregabis super caput eius et Dominus reddet tibi
Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti.
23 ventus aquilo dissipat pluvias et facies tristis linguam detrahentem
Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito.
24 melius est sedere in angulo domatis quam cum muliere litigiosa et in domo communi
Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj.
25 aqua frigida animae sitienti et nuntius bonus de terra longinqua
Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši.
26 fons turbatus pede et vena corrupta iustus cadens coram impio
Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamuæen i kao studenac pokvaren.
27 sicut qui mel multum comedit non est ei bonum sic qui scrutator est maiestatis opprimitur gloria
Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno.
28 sicut urbs patens et absque murorum ambitu ita vir qui non potest in loquendo cohibere spiritum suum
Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova.
