Proverbiorum 19
1 melior est pauper qui ambulat in simplicitate sua quam torquens labia insipiens
Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.
2 ubi non est scientia animae non est bonum et qui festinus est pedibus offendit
Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se.
3 stultitia hominis subplantat gressus eius et contra Deum fervet animo suo
Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.
4 divitiae addunt amicos plurimos a paupere autem et hii quos habuit separantur
Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
5 testis falsus non erit inpunitus et qui mendacia loquitur non effugiet
Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi.
6 multi colunt personam potentis et amici sunt dona tribuenti
Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu.
7 fratres hominis pauperis oderunt eum insuper et amici procul recesserunt ab eo qui tantum verba sectatur nihil habebit
Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema.
8 qui autem possessor est mentis diligit animam suam et custos prudentiae inveniet bona
Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro.
9 testis falsus non erit inpunitus et qui loquitur mendacia peribit
Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe.
10 non decent stultum deliciae nec servum dominari principibus
Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.
11 doctrina viri per patientiam noscitur et gloria eius est iniqua praetergredi
Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.
12 sicut fremitus leonis ita et regis ira et sicut ros super herbam ita hilaritas eius
Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
13 dolor patris filius stultus et tecta iugiter perstillantia litigiosa mulier
Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
14 domus et divitiae dantur a patribus a Domino autem proprie uxor prudens
Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
15 pigredo inmittit soporem et anima dissoluta esuriet
Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.
16 qui custodit mandatum custodit animam suam qui autem neglegit vias suas mortificabitur
Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.
17 feneratur Domino qui miseretur pauperis et vicissitudinem suam reddet ei
Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.
18 erudi filium tuum ne desperes ad interfectionem autem eius ne ponas animam tuam
Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19 qui inpatiens est sustinebit damnum et cum rapuerit aliud adponet
Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.
20 audi consilium et suscipe disciplinam ut sis sapiens in novissimis tuis
Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21 multae cogitationes in corde viri voluntas autem Domini permanebit
Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.
22 homo indigens misericors est et melior pauper quam vir mendax
Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.
23 timor Domini ad vitam et in plenitudine commorabitur absque visitatione pessimi
Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
24 abscondit piger manum suam sub ascella nec ad os suum adplicat eam
Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
25 pestilente flagellato stultus sapientior erit sin autem corripueris sapientem intelleget disciplinam
Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
26 qui adfligit patrem et fugat matrem ignominiosus est et infelix
Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.
27 non cesses fili audire doctrinam nec ignores sermones scientiae
Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh.
28 testis iniquus deridet iudicium et os impiorum devorat iniquitatem
Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu.
29 parata sunt derisoribus iudicia et mallei percutientes stultorum corporibus
Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.
