Job 9
1 et respondens Iob ait
Job progovori i reče:
2 vere scio quod ita sit et quod non iustificetur homo conpositus Deo
“Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
3 si voluerit contendere cum eo non poterit ei respondere unum pro mille
Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
4 sapiens corde est et fortis robore quis restitit ei et pacem habuit
Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
5 qui transtulit montes et nescierunt hii quos subvertit in furore suo
On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
6 qui commovet terram de loco suo et columnae eius concutiuntur
Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
7 qui praecipit soli et non oritur et stellas claudit quasi sub signaculo
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
8 qui extendit caelos solus et graditur super fluctus maris
Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
9 qui facit Arcturum et Oriona et Hyadas et interiora austri
Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
10 qui facit magna et inconprehensibilia et mirabilia quorum non est numerus
Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
11 si venerit ad me non videbo si abierit non intellegam eum
Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
12 si repente interroget quis respondebit ei vel quis dicere potest cur facis
Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
13 Deus cuius resistere irae nemo potest et sub quo curvantur qui portant orbem
Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
14 quantus ergo sum ego qui respondeam ei et loquar verbis meis cum eo
Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
15 qui etiam si habuero quippiam iustum non respondebo sed meum iudicem deprecabor
I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
16 et cum invocantem exaudierit me non credo quod audierit vocem meam
A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
17 in turbine enim conteret me et multiplicabit vulnera mea etiam sine causa
Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
18 non concedit requiescere spiritum meum et implet me amaritudinibus
Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
19 si fortitudo quaeritur robustissimus est si aequitas iudicii nemo pro me audet testimonium dicere
Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
20 si iustificare me voluero os meum condemnabit me si innocentem ostendere pravum me conprobabit
Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
21 etiam si simplex fuero hoc ipsum ignorabit anima mea et taedebit me vitae meae
A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
22 unum est quod locutus sum et innocentem et impium ipse consumit
Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
23 si flagellat occidat semel et non de poenis innocentum rideat
I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
24 terra data est in manu impii vultum iudicum eius operit quod si non ille est quis ergo est
U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
25 dies mei velociores fuerunt cursore fugerunt et non viderunt bonum
Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
26 pertransierunt quasi naves poma portantes sicut aquila volans ad escam
K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
27 cum dixero nequaquam ita loquar commuto faciem meam et dolore torqueor
Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
28 verebar omnia opera mea sciens quod non parceres delinquenti
od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
29 si autem et sic impius sum quare frustra laboravi
Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
30 si lotus fuero quasi aquis nivis et fulserint velut mundissimae manus meae
Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
31 tamen sordibus intingues me et abominabuntur me vestimenta mea
u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
32 neque enim viro qui similis mei est respondebo nec qui mecum in iudicio ex aequo possit audiri
Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
33 non est qui utrumque valeat arguere et ponere manum suam in ambobus
Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
34 auferat a me virgam suam et pavor eius non me terreat
da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
35 loquar et non timebo eum neque enim possum metuens respondere
Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
