Job 7
1 militia est vita hominis super terram et sicut dies mercennarii dies eius
Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
2 sicut servus desiderat umbram et sicut mercennarius praestolatur finem operis sui
Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
3 sic et ego habui menses vacuos et noctes laboriosas enumeravi mihi
mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
4 si dormiero dico quando consurgam et rursum expectabo vesperam et replebor doloribus usque ad tenebras
Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
5 induta est caro mea putredine et sordibus pulveris cutis mea aruit et contracta est
PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
6 dies mei velocius transierunt quam a texente tela succiditur et consumpti sunt absque ulla spe
Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
7 memento quia ventus est vita mea et non revertetur oculus meus ut videat bona
Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
8 nec aspiciet me visus hominis oculi tui in me et non subsistam
Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. (Sheol h7585)
10 nec revertetur ultra in domum suam neque cognoscet eum amplius locus eius
Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
11 quapropter et ego non parcam ori meo loquar in tribulatione spiritus mei confabulabor cum amaritudine animae meae
Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
12 numquid mare sum ego aut cetus quia circumdedisti me carcere
Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
13 si dixero consolabitur me lectulus meus et relevabor loquens mecum in strato meo
Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
14 terrebis me per somnia et per visiones horrore concuties
snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
15 quam ob rem elegit suspendium anima mea et mortem ossa mea
Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
16 desperavi nequaquam ultra iam vivam parce mihi nihil enim sunt dies mei
Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
17 quid est homo quia magnificas eum aut quia ponis erga eum cor tuum
Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
18 visitas eum diluculo et subito probas illum
i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
19 usquequo non parces mihi nec dimittis me ut gluttiam salivam meam
Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
20 peccavi quid faciam tibi o custos hominum quare posuisti me contrarium tibi et factus sum mihimet ipsi gravis
Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
21 cur non tolles peccatum meum et quare non auferes iniquitatem meam ecce nunc in pulvere dormiam et si mane me quaesieris non subsistam
Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće.”
