Job 36
1 addens quoque Heliu haec locutus est
Elihu nastavi i reče:
2 sustine me paululum et indicabo tibi adhuc enim habeo quod pro Deo loquar
“Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
3 repetam scientiam meam a principio et operatorem meum probabo iustum
Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
4 vere enim absque mendacio sermones mei et perfecta scientia probabitur tibi
Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
5 Deus potentes non abicit cum et ipse sit potens
Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
6 sed non salvat impios et iudicium pauperibus tribuit
Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 non aufert a iusto oculos suos et reges in solio conlocat in perpetuum et illi eriguntur
S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
8 et si fuerint in catenis et vinciantur funibus paupertatis
Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
9 indicabit eis opera eorum et scelera eorum quia violenti fuerint
djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
10 revelabit quoque aurem eorum ut corripiat et loquetur ut revertantur ab iniquitate
Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
11 si audierint et observaverint conplebunt dies suos in bono et annos suos in gloria
Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
12 si autem non audierint transibunt per gladium et consumentur in stultitia
Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
13 simulatores et callidi provocant iram Dei neque clamabunt cum vincti fuerint
A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
14 morietur in tempestate anima eorum et vita eorum inter effeminatos
u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
15 eripiet pauperem de angustia sua et revelabit in tribulatione aurem eius
Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
16 igitur salvabit te de ore angusto latissime et non habentis fundamentum subter se requies autem mensae tuae erit plena pinguedine
izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
17 causa tua quasi impii iudicata est causam iudiciumque recipies
Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
18 non te ergo superet ira ut aliquem opprimas nec multitudo donorum inclinet te
nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19 depone magnitudinem tuam absque tribulatione et omnes robustos fortitudine
Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
20 ne protrahas noctem ut ascendant populi pro eis
Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
21 cave ne declines ad iniquitatem hanc enim coepisti sequi post miseriam
Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
22 ecce Deus excelsus in fortitudine sua et nullus ei similis in legislatoribus
Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
23 quis poterit scrutari vias eius aut quis ei dicere operatus es iniquitatem
Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
24 memento quod ignores opus eius de quo cecinerunt viri
Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
25 omnes homines vident eum unusquisque intuetur procul
S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
26 ecce Deus magnus vincens scientiam nostram numerus annorum eius inaestimabilis
Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
27 qui aufert stillas pluviae et effundit imbres ad instar gurgitum
U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
28 qui de nubibus fluunt quae praetexunt cuncta desuper
Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
29 si voluerit extendere nubes quasi tentorium suum
Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
30 et fulgurare lumine suo desuper cardines quoque maris operiet
Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
31 per haec enim iudicat populos et dat escas multis mortalibus
Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
32 in manibus abscondit lucem et praecipit ei ut rursus adveniat
On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
33 adnuntiat de ea amico suo quod possessio eius sit et ad eam possit ascendere
Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
