Job 34
1 pronuntians itaque Heliu etiam haec locutus est
Još govori Elijuj i reèe:
2 audite sapientes verba mea et eruditi auscultate me
Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
3 auris enim verba probat et guttur escas gustu diiudicat
Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
4 iudicium eligamus nobis et inter nos videamus quid sit melius
Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.
5 quia dixit Iob iustus sum et Deus subvertit iudicium meum
Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
6 in iudicando enim me mendacium est violenta sagitta mea absque ullo peccato
Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
7 quis est vir ut est Iob qui bibit subsannationem quasi aquam
Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
8 qui graditur cum operantibus iniquitatem et ambulat cum viris impiis
I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
9 dixit enim non placebit vir Deo etiam si cucurrerit cum eo
Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.
10 ideo viri cordati audite me absit a Deo impietas et ab Omnipotente iniquitas
Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.
11 opus enim hominis reddet ei et iuxta vias singulorum restituet
Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.
12 vere enim Deus non condemnabit frustra nec Omnipotens subvertet iudicium
Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.
13 quem constituit alium super terram aut quem posuit super orbem quem fabricatus est
Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
14 si direxerit ad eum cor suum spiritum illius et flatum ad se trahet
Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
15 deficiet omnis caro simul et homo in cinerem revertetur
Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.
16 si habes ergo intellectum audi quod dicitur et ausculta vocem eloquii mei
Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.
17 numquid qui non amat iudicium sanare potest et quomodo tu eum qui iustus est in tantum condemnas
Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
18 qui dicit regi apostata qui vocat duces impios
Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
19 qui non accipit personas principum nec cognovit tyrannum cum disceptaret contra pauperem opus enim manuum eius sunt universi
Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
20 subito morientur et in media nocte turbabuntur populi et pertransibunt et auferent violentum absque manu
Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
21 oculi enim eius super vias hominum et omnes gressus eorum considerat
Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
22 non sunt tenebrae et non est umbra mortis ut abscondantur ibi qui operantur iniquitatem
Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
23 neque enim ultra in hominis potestate est ut veniat ad Deum in iudicium
Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
24 conteret multos innumerabiles et stare faciet alios pro eis
Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
25 novit enim opera eorum et idcirco inducet noctem et conterentur
Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
26 quasi impios percussit eos in loco videntium
Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
27 qui quasi de industria recesserunt ab eo et omnes vias eius intellegere noluerunt
Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
28 ut pervenire facerent ad eum clamorem egeni et audiret vocem pauperum
Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
29 ipso enim concedente pacem quis est qui condemnet ex quo absconderit vultum quis est qui contempletur eum et super gentem et super omnes homines
Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
30 qui regnare facit hominem hypocritam propter peccata populi
Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
31 quia ergo ego locutus sum ad Deum te quoque non prohibeo
Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
32 si erravi tu doce me si iniquitatem locutus sum ultra non addam
A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
33 numquid a te Deus expetit eam quia displicuit tibi tu enim coepisti loqui et non ego quod si quid nosti melius loquere
Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
34 viri intellegentes loquantur mihi et vir sapiens audiat me
Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,
35 Iob autem stulte locutus est et verba illius non sonant disciplinam
Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.
36 pater mi probetur Iob usque ad finem ne desinas in hominibus iniquitatis
Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
37 quia addit super peccata sua blasphemiam inter nos interim constringatur et tunc ad iudicium provocet sermonibus suis Deum
Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.
