Job 30
1 nunc autem derident me iuniores tempore quorum non dignabar patres ponere cum canibus gregis mei
A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega.
2 quorum virtus manuum erat mihi pro nihilo et vita ipsa putabantur indigni
A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost.
3 egestate et fame steriles qui rodebant in solitudine squalentes calamitate et miseria
Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta;
4 et mandebant herbas et arborum cortices et radix iuniperorum erat cibus eorum
Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana.
5 qui de convallibus ista rapientes cum singula repperissent ad ea cum clamore currebant
Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem.
6 in desertis habitabant torrentium et in cavernis terrae vel super glaream
Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu.
7 qui inter huiuscemodi laetabantur et esse sub sentibus delicias conputabant
Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu.
8 filii stultorum et ignobilium et in terra penitus non parentes
Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja.
9 nunc in eorum canticum versus sum et factus sum eis proverbium
I njima sam sada pjesma, i postah im prièa.
10 abominantur me et longe fugiunt a me et faciem meam conspuere non verentur
Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice.
11 faretram enim suam aperuit et adflixit me et frenum posuit in os meum
Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom.
12 ad dexteram orientis calamitatis meae ilico surrexerunt pedes meos subverterunt et oppresserunt quasi fluctibus semitis suis
S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste.
13 dissipaverunt itinera mea insidiati sunt mihi et praevaluerunt et non fuit qui ferret auxilium
Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže.
14 quasi rupto muro et aperta ianua inruerunt super me et ad meas miserias devoluti sunt
Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina.
15 redactus sum in nihili abstulisti quasi ventus desiderium meum et velut nubes pertransiit salus mea
Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja.
16 nunc autem in memet ipso marcescit anima mea et possident me dies adflictionis
I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni.
17 nocte os meum perforatur doloribus et qui me comedunt non dormiunt
Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.
18 in multitudine eorum consumitur vestimentum meum et quasi capitio tunicae sic cinxerunt me
Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me.
19 conparatus sum luto et adsimilatus favillae et cineri
Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo.
20 clamo ad te et non exaudis me sto et non respicis me
Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me.
21 mutatus es mihi in crudelem et in duritia manus tuae adversaris mihi
Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.
22 elevasti me et quasi super ventum ponens elisisti me valide
Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro.
23 scio quia morti tradas me ubi constituta domus est omni viventi
Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima.
24 verumtamen non ad consumptionem eorum emittis manum tuam et si corruerint ipse salvabis
Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati.
25 flebam quondam super eum qui adflictus erat et conpatiebatur anima mea pauperi
Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga?
26 expectabam bona et venerunt mihi mala praestolabar lucem et eruperunt tenebrae
Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak.
27 interiora mea efferbuerunt absque ulla requie praevenerunt me dies adflictionis
Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni.
28 maerens incedebam sine furore consurgens in turba clamavi
Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru.
29 frater fui draconum et socius strutionum
Brat postah zmajevima i drug sovama.
30 cutis mea denigrata est super me et ossa mea aruerunt prae caumate
Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.
31 versa est in luctum cithara mea et organum meum in vocem flentium
Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.
