Job 20
1 respondens autem Sophar Naamathites dixit
A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:
2 idcirco cogitationes meae variae succedunt sibi et mens in diversa rapitur
Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.
3 doctrinam qua me arguis audiam et spiritus intellegentiae meae respondebit mihi
Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me.
4 hoc scio a principio ex quo positus est homo super terram
Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji,
5 quod laus impiorum brevis sit et gaudium hypocritae ad instar puncti
Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas?
6 si ascenderit usque ad caelum superbia eius et caput eius nubes tetigerit
Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,
7 quasi sterquilinium in fine perdetur et qui eum viderant dicent ubi est
Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede?
8 velut somnium avolans non invenietur transiet sicut visio nocturna
Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara.
9 oculus qui eum viderat non videbit neque ultra intuebitur eum locus suus
Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo.
10 filii eius adterentur egestate et manus illius reddent ei dolorem suum
Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo.
11 ossa eius implebuntur vitiis adulescentiae eius et cum eo in pulverem dormient
Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu.
12 cum enim dulce fuerit in ore eius malum abscondet illud sub lingua sua
Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim,
13 parcet illi et non derelinquet illud et celabit in gutture suo
Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,
14 panis eius in utero illius vertetur in fel aspidum intrinsecus
Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin.
15 divitias quas devoravit evomet et de ventre illius extrahet eas Deus
Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog.
16 caput aspidum suget occidet eum lingua viperae
Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji.
17 non videat rivulos fluminis torrentes mellis et butyri
Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo.
18 luet quae fecit omnia nec tamen consumetur iuxta multitudinem adinventionum suarum sic et sustinebit
Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati.
19 quoniam confringens nudavit pauperes domum rapuit et non aedificavit eam
Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao.
20 nec est satiatus venter eius et cum habuerit quae cupierat possidere non poterit
Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati.
21 non remansit de cibo eius et propterea nihil permanebit de bonis eius
Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.
22 cum satiatus fuerit artabitur aestuabit et omnis dolor inruet in eum
Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj.
23 utinam impleatur venter eius ut emittat in eum iram furoris sui et pluat super illum bellum suum
Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo.
24 fugiet arma ferrea et inruet in arcum aereum
Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni.
25 eductus et egrediens de vagina sua et fulgurans in amaritudine sua vadent et venient super eum horribiles
Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote.
26 omnes tenebrae absconditae sunt in occultis eius devorabit eum ignis qui non succenditur adfligetur relictus in tabernaculo suo
Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti.
27 revelabunt caeli iniquitatem eius et terra consurget adversus eum
Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.
28 apertum erit germen domus illius detrahetur in die furoris Dei
Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova.
29 haec est pars hominis impii a Deo et hereditas verborum eius a Domino
To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.
