Job 11
1 respondens autem Sophar Naamathites dixit
A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:
2 numquid qui multa loquitur non et audiet aut vir verbosus iustificabitur
Zar na mnoge rijeèi nema odgovora? ili æe èovjek govorljiv ostati prav?
3 tibi soli tacebunt homines et cum ceteros inriseris a nullo confutaberis
Hoæe li tvoje laži umuèkati ljude? i kad se ti rugaš, zar te neæe niko posramiti?
4 dixisti enim purus est sermo meus et mundus sum in conspectu tuo
Jer si rekao: èista je nauka moja, i èist sam pred oèima tvojim.
5 atque utinam Deus loqueretur tecum et aperiret labia sua tibi
Ali kad bi Bog progovorio i usne svoje otvorio na te,
6 ut ostenderet tibi secreta sapientiae et quod multiplex esset lex eius et intellegeres quod multo minora exigaris a Deo quam meretur iniquitas tua
I pokazao ti tajne mudrosti, jer ih je dvojinom više, poznao bi da te Bog kara manje nego što zaslužuje tvoje bezakonje.
7 forsitan vestigia Dei conprehendes et usque ad perfectum Omnipotentem repperies
Možeš li ti tajne Božije dokuèiti, ili dokuèiti savršenstvo svemoguæega?
To su visine nebeske, šta æeš uèiniti? dublje je od pakla, kako æeš poznati? (Sheol h7585)
9 longior terrae mensura eius et latior mari
Duže od zemlje, šire od mora.
10 si subverterit omnia vel in unum coartaverit quis contradicet ei
Da prevrati, ili zatvori ili sabere, ko æe mu braniti?
11 ipse enim novit hominum vanitatem et videns iniquitatem nonne considerat
Jer zna ništavilo ljudsko, i videæi nevaljalstvo zar neæe paziti?
12 vir vanus in superbiam erigitur et tamquam pullum onagri se liberum natum putat
Èovjek bezuman postaje razuman, premda se èovjek raða kao divlje magare.
13 tu autem firmasti cor tuum et expandisti ad eum manus tuas
Da ti upraviš srce svoje i podigneš ruke svoje k njemu,
14 si iniquitatem quod est in manu tua abstuleris a te et non manserit in tabernaculo tuo iniustitia
Ako je bezakonje u ruci tvojoj, da ga ukloniš, i ne daš da nepravda bude u šatorima tvojim,
15 tum levare poteris faciem tuam absque macula et eris stabilis et non timebis
Tada æeš podignuti lice svoje bez mane i stajaæeš tvrdo i neæeš se bojati;
16 miseriae quoque oblivisceris et quasi aquarum quae praeterierint recordaberis
Zaboraviæeš muku, kao vode koja proteèe opominjaæeš je se;
17 et quasi meridianus fulgor consurget tibi ad vesperam et cum te consumptum putaveris orieris ut lucifer
Nastaæe ti vrijeme vedrije nego podne, sinuæeš, biæeš kao jutro;
18 et habebis fiduciam proposita tibi spe et defossus securus dormies
Uzdaæeš se imajuæi nadanje, zakopaæeš se, i mirno æeš spavati.
19 requiesces et non erit qui te exterreat et deprecabuntur faciem tuam plurimi
Ležaæeš, i niko te neæe plašiti, i mnogi æe ti se moliti.
20 oculi autem impiorum deficient et effugium peribit ab eis et spes eorum abominatio animae
Ali oèi æe bezbožnicima išèiljeti, i utoèišta im neæe biti, i nadanje æe im biti izdisanje.
